Kako su se nekada kitile jelke - Izložba "Anđeli i jaganjci"

Običaj postavljanja božićne jelke razvio se u Nemačkoj, a odatle je dospeo u Austrougarsku monarhiju i to prvo na teritoriju Austrije. Na mađarskom govornom području, običaj postavljanja božićne jelke su promovisale uglavnom dečije ustanove, lokalna vlastela i gradske aristokratske i građanske porodice.U Subotici se kićenje božićnje jelke prvi put pominje 1859. godine.

Pored slika iz Mađarskog državnog arhiva, autorki izložbe u istraživanju ovog običaja veliku pomoć pružile su kolege, kako svojim sećanjem na detinjstvo, tako i u izradi jelki i ukrasa. Istoričarka umetnosti u Gradskom muzeju Ljubica Vuković Dulić napravila je jelku, koja je nekada bila karakteristična za ovo područje.

U okolnim selima Subotice, pored jelke bio je običaj i kićenje grana. Po narodnoj tradiciji, božićne jelke kićene su papirnim ukrasima, voćem ali i kolačima. Način ukrašavanja božićnih jelki počeo se menjati 60-tih godina XX veka. Tada su se na tržištu pojavile božićne lampice i staklene kugle, koje su zamenile tradicionalne ukrase kao što su jabuke, orasi, medenjaci i ukrasi od papira.