Od početka godine evidentirano 266 žrtava porodičkog nasilja
Prilikom analiziranja srodstva nasilnika u odnosu na žrtvu, Miroslava Bagavac, direktorka Centra za socijalni rad, kaže da je primećeno da je najveći broj nasilnika bračni, odnosno vanbračni partner (34,6%) ili roditelj (24,1%), naročito u starosnoj grupi dece.
- Kada je u pitanju starosna struktura žrtava nasilja, najveći procenat je odraslih lica (56%), zatim dece (24,8%), starih (10,2%) i mladih (8,3%). U odnosu na 2017. godinu, primećuje se veći procentualni udeo starijih od 65 godina i odraslih lica, a manji udeo dece i mladih. Vrsta nasilja koja dominira je fizičko nasilje, koje je zastupljeno u nešto više od polovine slučajeva. Međutim, naše iskustvo rada sa žrtvama nasilja pokazalo je da gotovo svakom fizičkom nasilju, prethode verbalno i psihičko nasilje, koje se teško prepoznaje, a još teže dokazuje - kaže Bagavac.
Prema rečima Nade Vereš, psihologa i rukovodioca Centra za savetovanje i podršku porodici pri Centru za socijalni rad, uzroci porodičnog nasilja su brojni, a najčešći među njima su nerazrešeni konflikti među partnerima, patološka ljubomora, te potreba muškarca za kontrolom, dominacijom i uspostavljanjem moći.
- Pred savremenim muškarcima su veliki izazovi, jer se od njih očekuje da budu snažniji, jači, da su uvek na visini zadatka i da budu glava porodice. Ukoliko to ne mogu da ostvare, oni se vrlo često osećaju nemoćno i nesigurno u muškoj ulozi, koja je još uvek u velikoj meri partijarhalna, te se beg od nesigurnosti manifestuje kroz potrebu za ponovnim uspostavljanjem moći i kontrole nad partnerkom. Najpre se započinje psihičkim nasiljem, gde partnerke u većini slučajeva menjaju svoje ponašanje ne bi li na taj način izbegle nešto gore, a ukoliko se zauzmu za sebe i odbiju da promene mišljenje, muškarac videvši da mu ne preostaje ništa drugo, pribegava fizičkoj sili koja je krajni odraz njegove slabosti i nemogućnosti da kontroliše svoje impulse i pronađe zdraviji način da razreši unutrašnju borbu - objašnjava Vereš.
Značajnije promene u odnosu na prethodne godine, primećene su kada je reč o izvoru nasilja. Naime, prethodnih godina je prijava nasilja poticala od same žrtve, dok je ove godine daleko veći broj prijava nasilja koje potiču od policije.
- Prema evidenciji Centra za socijalni rad, od 1. januara do 30. juna policijski službenici su izrekli 139 hitnih mera, od kojih se 50 hitnih mera odnosilo na privremeno udaljenje učinioca iz stana i 89 na privremenu zabranu učiniocu nasilja da prilazi i kontaktira žrtvu nasilja. Od strane Osnovnog suda produženo je 124 hitnih mera, i to 48 hitnih mera privremenog udaljenja učinioca nasilja iz stana i 76 hitnih mera privremene zabrane učiniocu nasilja da prilazi i kontaktira žrtvu nasilja - ističe Bagavac.
Nakon prijave nasilja, Centar za savetovanje i podršku porodici pruža svojevrsnu zaštitu žrtvama, što je, prema rečima Vereš, dugotrajan proces u kojem je najvažnije da žrtva prepozna i shvati da živi u nezdravom i nasilnom odnosu.
- Nažalost, mnoge žene ne umeju da prepoznaju nasilje, već smatraju da je ono normalno, da su krive, da su ga zaslužile, da muškarac ima pravo na to i da se to dešava i drugima. Prvo što radimo je da vrlo jasno razgraničavamo šta je konflikt, a šta je nasilje. Konflikti su sastavni deo svih međuljudskih odnosa i oni su zdravi, jer se na taj način odnos pročišćava i napreduje. Međutim, ukoliko konflikt preraste u nasilje, to je ono što je negativno, nezdravo, nešto što ne podržavamo i vrlo jasno nazivamo nasiljem. Zatim radimo na popravljanju slike o sebi, jer žene koje dođu u Centar su često iscrpljene, emotivno istrošene, mnogo toga ne osećaju i ne umeju da objasne i imaju vrlo negativnu sliku o sebi koja je rezultat dugogodišnjeg potcenjivanja, ponižavanja i zastrašivanja. Radimo na tome da ponovo steknu samopouzdanje i samopoštovanje, da život ponovo uzmu u svoje ruke, da shvate vrednost svog bića i da ne moraju više tako da žive, već da imaju izbor - naglašava Vereš.