Nakon skoro dve decenije: Narodno pozorište u Subotici SUTRA ponovo otvara vrata
Nakon gotovo dve decenije čekanja, rekonstrukcije i rada u privremenim prostorima, zgrada Narodnog pozorišta u Subotici ponovo će otvoriti vrata publici. Kako saznajemo svečano otvaranje rekonstruisanog zdanja biće upriličeno u danas (četvrtak) kada će objekat najpre biti predat na upotrebu, a potom će u petak, u standardnom terminu, publika prisustvovati premijeri predstave „Sabirni centar“.
Zgrada Narodnog pozorišta u Subotici podignuta je 1854. godine prema projektu arhitekte Janoša Škultetija i predstavlja jedan od najprepoznatljivijih simbola grada. Tokom rekonstrukcije, koja je započela nakon rušenja većeg dela objekta 2007. godine, sačuvano je šest originalnih stubova iz 19. veka.
Radovi su trajali gotovo dve decenije i realizovani su kroz više faza, uz finansijsku podršku republičkog, pokrajinskog i gradskog budžeta. Ansambli drame na srpskom i mađarskom jeziku preselili su se u novi objekat u oktobru 2025. godine, a mart 2026. označiće i zvaničan završetak dugog perioda u kojem je pozorište funkcionisalo na različitim lokacijama u gradu.
"SABIRNI CENTAR" - PO TREĆI PUT
Predstava je rađena po tekstu Dušana Kovačevića, u režiji Darijana Mihajlovića, i nosi snažnu simboliku za ovu pozorišnu kuću. „Sabirni centar“ se u subotičkom Narodnom pozorištu postavlja po treći put, a svako njegovo izvođenje poklopilo se sa važnim prelomnim trenutkom u istoriji ove institucije.
Prvi put komad je igran 1983. godine, samo godinu dana nakon što je napisan, u režiji Boška Pištala, najavljujući novu eru čitanja domaće dramske književnosti. Drugo izvođenje usledilo je 2007. godine na sceni „Jadran“, u režiji Andraša Urbana – iste godine kada je najveći deo stare zgrade Narodnog pozorišta srušen, čime je započeo dug i neizvestan proces rekonstrukcije.
Reditelj nove postavke Darijan Mihajlović ističe da je za njega pozorište pre svega prostor mogućnosti.
– Za mene, pozorište su daske. One znače život. A život bez kraja – nije život. Zato me „Sabirni centar“ uvek vraća istom pitanju: gde prestaje kraj, a gde počinje početak? Kovačević piše o rušenju koje se ponavlja, o krajevima koji se lažno predstavljaju kao novi počeci i o mentalitetu koji je naučio da preživi sve – osim promene – rekao je Mihajlović.
On dodaje da je subotičko pozorište godinama „hodalo između prostora“, menjajući zgrade, ali ne i svoju suštinu.
– Pozorište ne pripada zidovima. Pripada mogućnosti. Bez vere da je nemoguće moguće, ono bi nestalo. Ali mi i dalje zamišljamo. I ponekad se zamisao ostvari. Kao sada, kada je pozorište – ponovo ovde – poručio je reditelj.
Glumci i autorski tim predstave ističu da su sa velikim uzbuđenjem radili na pripremi komada i da sa nestrpljenjem očekuju povratak na scenu u svojoj matičnoj kući, nakon godina rada u privremenim prostorima koji nisu mogli da pruže uslove kakve zaslužuje institucija sa tako dugom tradicijom.
Otvaranjem rekonstruisane zgrade Narodno pozorište u Subotici ponovo dobija svoj stalni dom – mesto na kojem će se, kako ističu umetnici, ponovo susretati publika, glumci i priče koje oblikuju kulturni život grada.