Između politika i života – migracije u Srbiji
Sinoć je u prostoru "Klare i Rose" održan razgovor u okviru ciklusa „O zajedničkom“, na temu migracija i migracionih politika u Srbiji, o tome šta država planira i koje mere sprovodi.
U razgovoru su učestvovali Radoš Đurović, pravnik i izvršni direktor Centra za zaštitu i pomoć tražiocima azila, Boris Telečki, psiholog, i Izabela Mesaroš Ljubičić, advokatica. Razgovor je moderirala Ida Boka iz Volonterskog centra Vojvodine.
U složenim društveno-političkim procesima, pojedinac često postaje najranjiviji a u takvoj situaciji sutra se može naći bilo ko od nas. Subotica, kao pogranični grad na spoljašnjoj granici Evropske unije, istorijski je prostor stalnih kretanja i promena.
Učesnici su se složili da postoji značajan prostor za unapređenje mera koje država može preduzeti kako bi olakšala integraciju ljudi koji dolaze, bilo da su iz zemalja Bliskog istoka, severne Afrike, Rusije ili Ukrajine. Kroz konkretne primere ukazano je na situacije u kojima sistem i institucije ne odgovaraju adekvatno, ali i na činjenicu da lokalne samouprave često nemaju dovoljno resursa, a neretko ni političke svesti da se ozbiljnije bave integracijom kroz podršku u učenju jezika, snalaženju i uključivanju u društveni život. Takav nedostatak sistemske podrške produbljuje jaz između lokalnog stanovništva i onih koji dolaze. Govorilo se i o sve većem broju radnih migranata, uz napomenu da je donosiocima odluka već ukazano na to da Srbija do 2050. godine neće moći da funkcioniše bez uvoza radne snage. U tom kontekstu istaknuto je da ubrzani dolazak stranih radnika često prati i njihova eksploatacija usled nedovoljno uređenih i kontrolisanih uslova rada.

Istaknuto je i da Srbija, imajući sopstveno iskustvo ratova i izbeglištva, nije razvila snažne antimigrantske narative kakvi su prisutni u nekim zemljama Centralne Evrope. Uprkos iznetim primerima psiholoških i pravnih izazova sa kojima se migranti suočavaju, stavovi građana ostaju podeljeni. U diskusiji se moglo primetiti i različito doživljavanje pojedinih grupa migranata u javnosti, uključujući razlike u percepciji u odnosu na njihovo poreklo. Zaključak razgovora bio je da procesi integracije, dijaloga i smanjenja polarizacije trenutno u velikoj meri počivaju na civilnom društvu, pojedincima i inicijativama „odozdo“, dok institucionalni sistem i dalje deluje sporo, rigidno i nedovoljno angažovano.
Tribina je sprovedena u okviru projekta „Jačanje odgovora Srbije na izazove migracija i inkluzije“ koji finansira Evropska unija, a koji zajednički sprovode Centar za zaštitu i pomoć tražiocima azila, Klara i Rosa, Volonterski centar Vojvodine i Dituria.
Snimak tribine
Komentari