Komentara: 3
Pregleda: 3481

Isidora Ana Stokin: Želim profesionalno da se ostvarim u Srbiji

05.05.2015. u 11:45h
Izvor: Subotičke novine
Isidora Ana Stokin ima 22 godine, a pre pet je osnovala dečiji crkveni hor “Sveti Roman Melod”. Mlada subotička studentkinja je prošle godine pokrenula inicijativu, da se u školsko gradivo uvedu znamenite žene u Srbiji, a uprkos teškim danima za kulturu, Suboticu vidi kao duhovni, intelektualni i kulturološki centar sa izuzetnim potencijalom, koji želi da unapredi i da se ukoreni u svom Gradu.
Isidora Ana Stokin: Želim profesionalno da se ostvarim u Srbiji

Isidora je organizator mnogih predavanja i prezentacija knjiga, a po završetku studija želi da se vrati u Suboticu i što više doprinese njenom kulturnom razvoju. Naravno da takva ličnost ne može biti obična. Odrasla uz oca sveštenika, u porodici sa desetoro dece, od kojih je ona najstarija. Osećaj pripadnosti, odgovornosti i dužnosti za nju je i izazov, da na svakom koraku stvara i doprinosi što više svojoj zajednici.

Od početka je bilo tako.  Uz osnovnu školu završila je i muzičku, pored Gimnazije položila je i dve godine Muzičke srednje i to klasični smer klavira, a uz to još i etno pevanje.  -Volim crkvenu i etno muziku, moja sestra i ja se njome bavimo od detinjstva.  Iz svog iskustva sam shvatila, da deca rano mogu da zavole tradicionalnu i duhovnu muziku.  Želela sam da svi imaju priliku, bez obzira na nacionalnu pripadnost, da kroz pesmu, upoznaju tradiciju i steknu svest o njenoj važnosti – objašnjava Isidora kako je pre deset godina osnovala crkveni dečiji hor.

Isidora Ana Stokin: Želim profesionalno da se ostvarim u Srbiji

Kasnije, svakom godinom studija ova je ideja samo dobijala na kvalitetu i značaju, jer je Isidora sada kombinovala muziku i kvalitetne tekstove. Ponosna je na te svoje početke, jer kada ih posmatra i iz današnje perspektive, pokazuju joj koliko je već u startu to bio dobar put.

- Time se bavim više od decenije i mislim da mogu, na pravi način, da deci prenesem i prilagodim kvalitetne sadržaje. Danas moj hor ima pedesetak stalnih članova, a posle svakog godišnjeg nastupa koji se tradicionalno održava u novembru („Od dobrog korena, još bolji izdanak“) taj broj se povećava – kaže Isidora.  Ona Hor Srpske pravoslavne crkve u Subotici vodi i dalje, iako je već četiri godine na studijama u Novom Sadu.

– Probe imamo vikendom.  Napravila sam jednu pauzu od pola godine, ali su me i deca i roditelji stalno pitali, hoćemo li da nastavimo.  Osetila sam odgovornost za to što sam započela i shvatila da ne mogu tek tako da se odnosim prema deci koja su navikla da im pružaš kvalitetno vreme.  Jeste, ponekad, naporno, ali mi se pozitivna i pokretačka energija, uvek, duplo vrati nakon uspešno odrađene pesme. Muzika me opušta i daje mi oduška.  Nadam se da ću nakon fakulteta završiti i preostale dve godine srednje muzičke škole. Za sada primat ima moja ljubav prema književnosti.

Takav ritam i strast diktira njena priroda. Dosadno joj je, kaže, ako nema puno obaveza. Uključuje se u razne projekte, a mnoge i sama pokreće.

- To je moj tempo, jednostavno sam takva. Mislim da je tome doprinela i moja mnogobrojna porodica.  Nas je desetoro dece, te nismo navikli na spor tempo života. Uvek se nešto novo dešava. I kada ja nemam obaveza, neko mlađi ima, ili me samo, prosto, gleda svojim dečijim očima, koje zovu na igru, a to ne možete da im odbijete. Zato je tišina bila moj najveći neprijatelj na studijama, na nju sam se teško privikavala.

Svoje studije jako voli i prema njima oseća veliku odgovornost, svaku je godinu završila sa dobrim prosekom i nada se da će u junu ili najkasnije u septembru završiti obaveze na fakultetu.

- Nisam na studijama da bih se provlačila, volim da se posvetim potpuno onome što radim. Imam obavezu prema sebi i svom daru, zatim prema svojim roditeljima, prema deci u porodici, pa i onoj sa hora kojima bih želela da dajem primer. Škola je privilegija, to često zaboravljamo.  Njome nam je data prilika da se još više izgradimo i usavršimo.

Dužnosti Isidoru zovu sa svih strana, pa tako i ona prema znamenitim ženama koje su se za pravo na školovanje morale boriti.  Ona je u tim ženama našla motivaciju, te je poželela da se i drugima ponudi ta mogućnost.  Želela je da vide kako popularne, jake i uspešne žene nisu promiskuitetne starlete, već naučnice i umetnice.

- Pokrenula sam inicijativu da znamenite žene u Srbiji, koje su svojim delovanjem doprinele umetnosti, nauci, kulturi, dobiju svoje mesto u školskoj literaturi.  Za početak, ideja je da bi trebalo samo ponuditi informaciju mladima o znamenitim ženama, koje su uprkos iskušenjima, uspevale da se profesionalno ostvare. Tako bismo im dali mogućnost da nađu uzore i u nekim ženama, koje nisu isključivo deo pop kulture.  Moj najveći uzor, uz sve znamenite žene, je moja majka. Često pomislim, ako ona može da se stara o desetoro dece i da sve stiže, iako sve to deluje kao nemoguće, onda i ja mogu da ostvarim svoj životni san, profesionalnim radom.

Jedna je od studentkinja, koja nakon završenih studija želi da se vrati i da živi u Subotici. Sve što radi u Novom Sadu, nastoji da prenese i u svoj Grad. Dovela je već i neke svoje profesore, da i ovdašnjoj publici prezentuju svoje radove i bila ponosna što je interesovanje često bilo veće, nego u vojvođanskoj prestonici.

- Iako sam rođena u Zrenjaninu, gde sam živela deset prvih godina, Suboticu volim i osećam je kao svoj grad. Mislim da ima izuzetan potencijal, da uz Novi Sad, bude najveći kulturni centar u Vojvodini.  Pri tom smatram, da mladi ne smeju da se prepuste letargiji koja vlada i da moramo da preuzmemo inicijativu za promenu onoga što nam se ne sviđa. Ukoliko smatramo da nema dovoljno kulturnog programa, zašto ga sami ne bismo napravili. Trudim se da Subotici pružim ono što mi nalaže moje obrazovanje.  Ne želim da budem umetnik koji se uklopio u palanačko mrtvo more!

Isidora je prošlogodišnja dobitnica nagrade Borivoj Marinković, na koju je veoma ponosna, jer se odnosi na njen stručni rad iz oblasti za koju se školuje.

- Koja profesija će biti moja, još uvek ne znam, ali sve ovo što radim smatram potrebnim, da bih bila intelektualac u pravom smislu te reči. Upisaću master studije, a nadam se i doktorske.  Moj san je da istražujem književnost, da govorim o važnim stvarima iz našeg kulturnog dobra i da o tome pišem. Koliko je to realno i moguće u našoj državi, nisam sigurna, ali realizujem već neke svoje vizije, jer želim da se profesionalno ostvarim i nađem među znamenitim ženama Subotice i svoje zemlje, uprkos teškom stanju naše kulture.  Još uvek nemam cilj u svojoj idealnoj profesiji, ne zato što imam manjak ideja, nego zbog svestranih interesovanja.  Želim da Subotica bude moja baza i da se

Izvor: Subotičke novine
Postavljeno pre 8 godina i 10 meseci
Komentara: 3
Pregleda: 3481

Povezane vesti

Komentara
0
Napiši komentar
Pošalji komentar
Dodaj grafički fajl
(do 20 MB)
    Imaš na raspolaganju 1000 karaktera
    Pravila komentarisanja
    Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove ovog Internet portala. Komentari su moderirani i odobravani u skladu sa opštim pravilima i uslovima.