Komentara: 14
Pregleda: 7958

Matej Skenderović: Iskustva i anegdote sa humanitarnog rada u Africi

12.09.2017. u 16:51h
Izvor: Subotica.com
U okviru ciklusa "Neobična zanimanja", sinoć je u prepunom Omladinskom klubu "Skladište" održano predavanje o pozivu humanitarnog radnika, a svoju priču sa prisutnima podelio Matej Skenderović, naš sugrađanin koji je, nakon završetka školovanja, odlučio da ode u Afriku i bavi se humanitarnim radom.
Matej Skenderović: Iskustva i anegdote sa humanitarnog rada u Africi

Matej Skenderović je završio Medicinsku školu u Subotici, a potom je otišao u Zagreb na studije fizioterapije, nakon čega je ubrzo počeo da radi u jednoj zagrebačkoj bolnici. Međutim, posao medicinskog radnika nije ispunio njegova očekivanja, te je dao otkaz i odlučio da ode u Afriku i bavi se humanitarnim radom.

- Kada sam imao šest godina, mama je bila trudna i zamolio sam je da mi rodi crnca. Rekao sam joj da bi to bilo kul, jer bismo mogli da igramo fudbal zajedno i bio bih glavna faca u školi. Mama mi je rekla da ne znam kako bi tata na to reagovao, pa sam odustao od te ideje. Kasnije sam gledao mnogo dokumentarnih filmova i emisija o Africi i poželeo sam da odem i vidim to iz prve ruke, kao i da uradim nešto po tom pitanju – ispričao je Skenderović kako je dobio želju da se bavi humanitarnim radom, kojim se aktivno bavi od 2008. godine.

Matej Skenderović: Iskustva i anegdote sa humanitarnog rada u Africi

Prvi aganžman dobio je u Tanzaniji, gde je volontirao tri puta, odnosno 2008, 2010. i 2012. godine. Tamo je učestvovao u izgradnji sirotišta i vrtića za decu, što mu se dopalo, i tada je shvatio da ovim poslom želi da se bavi i na profesionalnom nivou. Međutim, to nije bilo toliko jednostavno, te je prošlo čak pet godina do njegovog prvog plaćenog angažmana u Siriji.

- Nakon šest nedelja intervjua, obavestili su me da su izabrali nekoga drugog. Međutim, posle dve nedelje su me ponovo pozvali da me pitaju da li sam još uvek zainteresovan, jer je devojka koja je dobila posao odustala iz sigurnosnih razloga. Dogodio se bombaški napad u gradu u koji je trebalo da idem, gde je više od 40 ljudi poginulo, a ranjeno preko 200. Pristao sam, a jedini problem mi je bio kako to da saopštim mami – nasmejao se Skenderović, dodajući da je u Siriji proveo godinu i po dana, gde je vodio nekoliko centara za fizioterapiju, radio sa decom i odraslima, za koje je organizovao vežbe i sportske događaje.

Matej Skenderović: Iskustva i anegdote sa humanitarnog rada u Africi

Nakon pauze od tri meseca, usledio je odlazak u Kinu, u jedan nerazvijen grad koji je bio razoren zemljotresom. Tamo je trebalo da organizuje i uspostavi odeljenja fizioterapije u dve bolnice, kao i patronažnu fizioterapiju.

- U Kini sam proveo šest meseci, ali nisam naučio kineski. Bilo mi je zanimljivo kada je moja prevoditeljica, nakon mesec i po dana zajedničkog rada, rekla da konačno ima samopouzdanja da razgovara sa mnom na engleskom. Tada sam se zapitao šta je prevodila do sada, dok smo radili u timovima i dogovarali se - našalio je Skenderović.

Ipak, bavljenje humanitarnim radom ume da bude i opasan posao, pogotovo ukoliko se radi u zemljama koje su zahvaćene ratom. Skoro godinu dana, proveo je u Južnom Sudanu, gde Građanski rat traje više od 40 godina.  

- Često se dešavalo da vojska i policija, čiji zadatak je da štiti narod, nakon radnog vremena skinu uniformu, a neki se nisu ni toliko potrudili, uzmu službeno oružje i pljačkaju humanitarne organizacije, poštu su znali gde se nalaze. Jednom prilikom su došli i u naše prostorije u sred dana, postrojili su nas u jednu sobu, pokupili nam laptopove, novčanike i sef. Dešavalo se da je bio i smrtnih slučajeva, jer su se ljudi protivili tome, ali kada živite u državi koja poznaje samo rat poslednjih 40 godina, ljudski život ne znači mnogo - ispričao je Skenderović.

Matej Skenderović: Iskustva i anegdote sa humanitarnog rada u Africi

Da nije sve tako crno, podsetio ga je jedan human događaj, kada su uspeli da spasu desetomesečnu bebu.

- U Južnom Sudanu sam promenio područje rada sa fizioterapije na nutricionističke projekte, te sam radio sa pothranjenom decom, odnosno decom koja umiru od gladi. U našem centru, naišli smo na bebu koja je bila pothranjena i u veoma kritičnom stanju, te nije reagovala na našu terapiju. Najbliža bolnica nalazila se na 15 minuta letom, a peške bi nam bilo potrebno tri dana kroz močvaru, krokodile i crne mambe. Pošto je bio vikend, i ništa nije radilo, teško je bilo organizovati avion. Ipak, uspeli smo, i protiv protokola i volje šefova, da organizujemo avion i prebacimo bebu u bolnicu, koja je nakon nedelju dana počela da jede - ispričao je Skenderović, objašnjavajući da rad sa pothranjenom decom zahteva posebnu opreznost, jer ona ne mogu odmah početi da jedu čvrstu hranu, već je potrebno da dve do tri nedelje jedu hranu poput kaše, kako bi se njihov organizam navikao. 

Tokom predavanja, Skenderović je pustio dva kratka filma o stereotipima i predrasudama koje se gaje prema Africi i njenom stanovništvu.

- Problem je sindrom belog čoveka, odnosno spasioca, gde ljudi iz razvijenih zemalja odlaze u Afriku misleći da znaju šta je njima potrebno i gde bez konsultacije, poznavanja kulture, razmene iskustva sa lokalnom zajednicom vode projekte, što je pogrešno. Iznenadili biste se kada biste znali koliko ljudi se bavi ovim poslom, ne zbog humanosti, već zbog statusa, novca i karijere. Ako radite za UN agencije, možete imati platu i do 20.000 mesečno, te ljudi veoma lako zaborave zašto su se počeli baviti ovim poslom - rekao je Skenderović.

Matej Skenderović: Iskustva i anegdote sa humanitarnog rada u Africi

Zbog toga je 2014. godine osnovao svoju humanitarnu organizaciju "Africana", kako bi podstakao ljude da se ovim poslom bave profesionalno i srcem, jer primarni cilj humanitarne pomoći je spasavanje života, ublažavanje patnje i održavanje ljudskog dostojanstva.

- Trenutno imamo nekoliko projekata u Tanzaniji, gde vodimo dva centra za fizioterapiju i vrtić za decu predškolskog uzrasta. Ugovorili smo tri projekta za narednu godinu, te ćemo renovirati dva centra za fizioterapiju u državnoj bolnici i jedan u misijskoj bolnici, i projekat sa UNICEF-ovim ministarstvom socijalne pomoći. U planu je i proširenje centra za fizioterapiju u Keniji, što ćemo uraditi u saradnji sa organizacijom iz Hrvatske - zaključio je Matej Skenderović.

Sledeća država u koju Skenderović putuje je Etiopija, gde će biti do marta sledeće godine. Tamo će, osim nutricionističkih projekata, pokrenuti poljoprivredne projekte za sadnju semena raznog povrća, a u planu je i bušenje bunara, kako bi stanovništvo imalo pristup čistoj, pijaćoj vodi.

Matej Skenderović: Iskustva i anegdote sa humanitarnog rada u Africi

Matej Skenderović: Iskustva i anegdote sa humanitarnog rada u Africi

Izvor: Subotica.com
Postavljeno pre 6 godina i 6 meseci
Komentara: 14
Pregleda: 7958
Povezane teme

Fondacija Danilo Kiš

omladinski klub "skladište"

predavanje

humanitarni rad

humanitarna organizacija

Komentara
0
Napiši komentar
Pošalji komentar
Dodaj grafički fajl
(do 20 MB)
    Imaš na raspolaganju 1000 karaktera
    Pravila komentarisanja
    Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove ovog Internet portala. Komentari su moderirani i odobravani u skladu sa opštim pravilima i uslovima.