Bonsai - spoj prirode, strpljenja i umetnosti
Jožef Kiš je pre oko osam godina ušao u svet bonsai drveća. Još kao mali, prvi put je bonsai video na filmu. Prvi dodir sa ovim minijaturnim drvećem imao je 2016. godine kada je posetio zoološki vrt u Budimpešti gde se nalazi japanska bonsai kolekcija sa oko dvadesetak prelepih primeraka.
- Tada sam se jako zainteresovao pa sam više informacija potražio na internetu, kupio sam neke primerke u rasadniku. 2019. godine odlučio sam da osnujem stranicu na fejsbuku i da okupim ljude, ljubitelje ovog drveća da podelimo iskustva, znanje, savete. Tada sam i prvi put posetio jednu bonsai radionicu u Budimpešti gde sam upoznao prvog mentora iz Kečkemeta. Naš klub broji 15 članova, a imamo one koji se bonsai kulturom bave već 20 i 30 godina. Svake godine imamo minimum tri radionice koje se rade po sezonama. Proleće - kada presađujemo, kraj maja - kada se radi defolijacija, odnosno žicanje i orezivanje drveća i na jesen, kada se još jednom ponavljaju prethodni procesi - objašnjava Jožef Kiš, osnivač Vojvođanskog bonsai kluba.

Bonsai je umetnost uzgajanja minijaturnih drveća u posudama, koja je nastala u Kini, a kasnije je usavršena i popularizovana u Japanu. Reč "bonsai" znači "drvo u posudi" na japanskom.
- Bonsai uvek zahteva pažnju, on nikada nije gotov. Uvek raste, treba da se orezuje, zaliva redovno. Sve to zavisi od vrste, gde ga držiš, kako ga gajiš. Svaki dan mu treba posvetiti pažnju. Najbolje je da se bonsai pravi od vrsta drveća koje nas okružuju, jer su one naviknute na našu klimu i nema potrebe za prilagođavanjem. Potrebne su godine da se jedno bonsai drvo oblikuje. Ja volim ovo da zovem Vojvođanski bonsai. U Japanu je to kultura koja se prenosi sa generacije na generaciju, neka drveća su i po nekoliko stotina godina stara. Jedna od umetnosti je i biranje saksije za bonsai. Postoje ženski (feminin) i muški (maskulin) bonsai. Za muške ide veća saksija koja je uglavnom boje terakote, ili tamnijih boja, dok za ženski idu svetlije boje, staklene glazure. Sve se na kraju svodi i na vrstu koja se nalazi u saksiji, kakav će plod da ima, koje boje, kakvo je stablo, sve se to negde mora uskladiti da bi se dobio jedan lep prizor u kojem može da se uživa. Ovo je umetnost za koju je potrebno strpljenje.

Sve biljke sa čvrstim stablom pravilnom negom i krojenjem mogu postati bonsai. Ipak, postoje neke vrste koje se lakše adaptiraju na malu posudu, i čije se lišće brzo smanjuje, te se ove biljke najčešće preporučuju bonsai početnicima.
- Najčešće drvo koje se kod nas uzima za izradu bonsaija je kineski brest, on je jako lep, dobar je za početnike i jako je izdržljiv. Može lepo da se oblikuje i da se od njega dobije jako lep primerak. On može da se kupi u cvećarama, rasadnicima i često njega preporučujemo. Potrebno je da onaj koji hoće da se bavi bonsai drvećem ima nekog iskustva u gajenju sobnih biljaka. Ja lično jako uživam u njima. Kada dođem sa posla volim da izađem napolje. Ovo je jedan put koji nema kraja, uvek nešto naučiš, menjaš. Ne možeš više tražiti od drveta nego što si mu sam pružio.
U Srbiji ima više klubova, udruženja i ljudi koji se bave bonsai umetnošću. Često razmenjuju iskustva i savete. Jedini problem je što se stvari za uzgajanje bonsai drveća teško pronalaze kod nas.
- Savetovao bih ljude da se prvo informišu o bonsai drveću. Neka pogledaju na internetu, ima dosta toga. Postoje knjige isto ali je to mnogo ređe kod nas. Nemojte odmah kupovati drvo. Za početnike savetujemo kineski brest jer je jako izdržljiv. Ako ne uspe kao bonsai može da se zasadi napolju. Cene su pristupačne i zavise od vrste i veličine. Slobodno nam pišite, kontaktirajte nas, a mi ćemo vam pomoći. Stvar je u strpljenju, to je ono najvažnije u svemu - ističe na kraju Kiš.
Sve o Vojvođanskom bonsai klubu možete pronaći na njihovoj fejsbuk stranici.