Predstava: Kus Petlić
Igraju:
MILJA BUŠATLIJA - Minja Peković
SELENA SEJA BATRIĆEVA - Sanja Moravčić
ĐAKON AVAKUM - Igor Greksa
PILE KOPILE PILETIĆEVO - Dimitrije Dinić
KOMNEN BARJAKTAR - Srđan Sekulić
JOHAN ŠUSTER - Miloš Lazić
Režija i izbor muzike: Milan Nešković
Dramaturg: Maja Todorović
Scenograf: Marija Kalabić
Scenski pokret: Igor Greksa
Kostimograf: Biljana Grgur
Asistent kostimografa: Marko Marosiuk
Lektor: Saša Latinović
Inspicijent: Goran Grubišić
Sufler: Vesna Galešev
Prva proba: 25. januar 2021.
Premijera: 19. april 2021.
Reč autora
Pokušavajući da na neki način organizuje stvaralaštvo Ace Popovića, Radomir Putnik izdvaja četiri ciklusa, gde u jednom od njih grupiše drame: „Bela kafa“, „Mrešćenje šarana", „Kus petlić“ i „Pazarni dan“. Radnja svih ovih komada se odigrava u burnim vremenima – oko II svetskog rata, a fokus je na „malim“ ljudima koji pokušavaju da se snađu u takvim vremenima i žive pristojno koliko je to moguće. Iako su „obojeni ratom“ i žive posledice tog rata, u svojoj suštini, kad se skloni taj politički sloj i kad se dođe do intime, pred nama su karakteri koji deluju potpuno savremeno i njihovi odnosi su nešto što je prepoznatljivo i istinito i nama danas 70-ak godina kasnije. To na prvu loptu može delovati poražavajuće, kao da se nismo odmakli i napredovali mnogo u svojoj svesti, ali opet i ne treba stvari gledati tako „crno“. Neki od tih odnosa su lepi, topli i preživeli su 70 godina jer su vezani za suštinu našeg bića, za našu potrebu za ljubavlju i bliskošću. Upravo to je bila naša smernica kada smo krenuli da radimo dramatizaciju ovog komada baveći se transponovanjem problema koji ova drama tretira na emotivnom nivou. Nismo želeli da se bavimo toliko „partizanima i četnicima“, koliko intimnim odnosima i životima tih marginalaca koji pokušavaju da pronađu svoje mesto u svetu u kom žive. Za njih je život nešto što se „dešava“, nešto za šta se oni mnogo ne pitaju, jer i oni i sami o sebi misle: „ko smo mi da se pitamo za nešto?“ Pile, Milja, Komnen, Seja, Avakum… Sve su to ljudi koje i danas srećemo na ulici prolazeći pored udžerica koje i dalje nije stigao da sruši neki investitor i na to mesto „posadi“ novu zgradu u koju ćemo se useliti mi, koji mislimo da smo nešto bolji, da se više pitamo i da imamo nekog izbora. Iako Aca Popović kaže: „Gomila je dokaz najgoreg izbora.“, moram da se ne složim jer retko kada je gomila kvalitetnijih ljudi i umetnika pravila neku predstavu u težim životnim uslovima.
Milan Nešković, reditelj
Maja Todorović, dramaturg