Komentara: 33
Pregleda: 8573
Foto

Vek od posete Kralja Aleksandra Karađorđevića Subotici

26.07.2019. u 11:50h
Izvor: Subotica.com
Na današnji dan, pre tačno stotinu godina, regent i prestolonaslednik Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca Aleksandar Karađorđević, posetio je Suboticu. Ovo je priča o dva nezaboravna dana jednog kralja, kako je i sam rekao tadašnjem gradonačelniku, koju je naš grad nažalost zaboravio.
Vek od posete Kralja Aleksandra Karađorđevića Subotici

U seriji tekstova Vremeplov: Oslobođenje i ujedinjenje u Subotici 100 godina kasnije, prošle godine smo ispričali priču o danima kada je Subotica po prvi put postala deo državnog prostora današnje Srbije, a nakon velikih i uzbudljivih događaja s kraja 1918. godine, poseta regenta Aleksandra Karađorđevića na leto naredne godine, došla je kao svojevrsni pečat jugoslovenskog ujedinjenja na prostoru Subotice i severa Bačke.

U vreme njegove posete, već je bila okončana Versajska mirovna konferencija 28. juna 1919. godine, kojim je Prvi svetski rat okončan u odnosu na Nemačku, ali pitanje teritorija nekadašnje Kraljevine Ugarske, kao dela Austro-Ugarske Monarhije, ostaće formalno otvoreno do potpisivanja Trijanonskog ugovora 4. juna 1920. godine. U tom kontekstu, poseta regenta i prestolonaslednika države, proglašene 1. decembra 1918. godine, bila je poruka za međunarodnu javnost, ali i velika podrška za želje i nade većinskog slovenskog stanovništva u Subotici, koje je u svojevrsnoj bunjevačko-srpskoj koaliciji vršilo vlast od ulaska Srpske vojske u grad.

Vek od posete Kralja Aleksandra Karađorđevića Subotici

Potpisivanje Versajskog mira

Rukovodstvo grada, na čelu sa gradonačelnikom dr Stipanom Matijevićem, željno je iščekivalo posetu regenta i najavljivalo njen program preko štampe, uz veliki trud da se ostavi snažan utisak na Aleksandra Karađorđevića. Konačno, u subotu, 26. jula 1919. godine, iz pravca Horgoša nazirala su se tri automobila, koja su Segedinskim putem pristizala na raskrsnicu gde je danas "Lidl", na kojoj ih je čekalo mnoštvo sveta. Tačnije, bilo je tu dvadeset dvoprežnih kola, jedan četvoropreg i dve stotine paradnih konjanika spremnih da krenu u povorku. Bilo je 18:15 časova, padala je kiša, ali ni loše vreme nije sprečilo domaćine da u svečanim odelima dočekaju trenutak dolaska visokog gosta.

Gradonačelnik Matijević poželeo mu je prvu dobrodošlicu i između ostalog rekao: "Vaše Visočanstvo, Vi ste vrhovni zapovednik dične i herojske Srpske vojske, koja nas je oslobodila i primila u bratski zagrljaj. Vaš visoki dolazak samo jamči nam ono što nikada ni sanjati ne smedosmo, jamči nam zlatnu slobodu!".

Nakon što je otpozdravio gradonačelniku, regent Aleksandar je uzeo hleb i so, koje mu je poslužio stari domaćin Tomo Tumbas, a zatim je poslužen vinom iz srebrnog pehara, u koji mu je natočila iz svatovske čuture mlada devojka Stojka Protić. Svatovsku čuturu sa srpskim grbom i guslama na crvenoj kadifi, poklonila je prestolonasledniku subotička Srpkinja Danica Konjević, čija je to bila porodična relikvija, kupljena 1884. godine za njenu svadbu, a ona je tada namenila njemu, sa posvetom: "Vaše Visočanstvo, relikviju moga doma, tolikog godina skrivanu od očiju zlobnih na sve što se srpsko zvalo, u srećnom času, kada nas pohodite dajući nam srpsku slobodu, u znak neopisane radosti i veselja zbog toga, dajem Vam, sa toplom željom, da je primite kao znak istrajnosti naše za sve ono što je srpski grb značio i o čemu su gusle i pesma nama, tiho i stalno pričale".

Izvori beleže da je posluženi hleb umesila Danica Krnajski Jović, a vino dao Grgo Saulić. Nakon što se simbolički poslužio i primio dirljiv dar, prišle su regentu Aleksandru Mariška Dulić, Marga Peić i Mara Dulić, devojke obučene u belu nošnju i darivale ga vencem od žita, u ime "Bunjevačkog katoličkog divojačkog društva". Mariška Dulić ga je pozdravila, a on joj je odgovorio da je srećan što u njoj sreće i vidi prvu Bunjevku u svom životu.

Vek od posete Kralja Aleksandra Karađorđevića Subotici

Povorka na ulicama Beograda

Odmah zatim, veliki buket cveća regentu su predale Dara Prodanović, Milica Krnajski, Jelka Pivnički, Dragica Damjanović, Bosa Brkić i Mica Radić, predstavnice Srpskog pevačkog društva i Srpske dobrotvorne ženske zadruge. Potom je izvršena smotra počasnog voda Osmog pešadijskog puka i velika povorka zaprežnih kola i konjanika je krenula, od raskrsnice ispod podvožnjaka i skrenula desno u današnju Ulicu Đure Đakovića, pa levo na Korzo. Dve stotine paradnih konjanika je predvodio Tome Čović-Baćkoša. Centar grada bio je okićen zastavama, ćilimovima i najvrednijim tkaninama otmenih kuća, ulice pune ljudi koji su klicali regentu.

Pred Gradskom kućom, gde je povorka stigla oko 18:45 časova, on je, mimo protokola, ušao u tu masu sveta, pozdravljao se sa ljudima i razgovarao, nakon čega je, po belom platnu kojim je bio pokriven svečani ulaz i stepenice ka Velikoj većnici, ušao u zgradu. Cvećem su ga svo vreme zasipale srpske devojke Draginja i Irika Ognjanov, Zorka i Rakila Beleslin, Ljuba Pušin, Olga Košić, Ljubica Vasiljev i Katica Mijatov. Visoki gost bio je smešten na prvom spratu, u odajama gradonačelnika, a domaćini su se potrudili da svaki predmet i oprema prostora budu na najvišem nivou. Domaćin koji je gostu bio u svakom trenutku na usluzi bio je Slavko Kaćanski.

Vek od posete Kralja Aleksandra Karađorđevića Subotici

Trijanonski sporazum

U Gradskoj kući, regent Aleksandar se najpre sastao sa gradskim Senatom, a potom je izašao na balkon Velike većnice da pozdravi okupljeni svet. Obratio se okupljenima i uveravao ih da će po konačnom sporazumu sa Mađarskom, demarkaciona linija postati granica Kraljevstva SHS. Na pitanje: „Visočanstvo, da li je Subotica konačno naša?“, koje mu je uputio ugledni srpski učitelj i borac za ujedinjenje Bogdan Svirčević, regent odgovara: „Subotica je naša i ostaće naša“. Nakon ove rečenice, nastaje još veće oduševljenje kod okupljenih građana koji ga ispraćaju ovacijama sa balkona Većnice.

Vek od posete Kralja Aleksandra Karađorđevića Subotici

Narodno pozorište

Nakon što se odmorio, visoki gost je došao, oko 20 časova, na narodno kolo koje su domaćini organizovali u kafani „Beograd“ (nekad „Pešta“), koja je decenijama pre i posle ovih događaja bila smeštena u zgradi Narodnog pozorišta, gledajući prema glavnoj ulici. Predstavljen je čitav splet narodnih igara sa ovih prostora, koje je regent sa zanimanjem pratio do 21 čas, kada je prešao na svečanu večeru u hotelu „Zlatnom Jagnjetu“ (Dom Vojske) na Korzou. Tamo je bio okupljeno 174 zvanice, moglo bi se reći, celokupna tadašnja subotička elita. Svirali su najbolji muzičari, pevalo je Srpsko pevačko društvo, a atmosfera je bila slavljenička. U ime domaćina, regentu Aleksandru se prvi obratio najugledniji subotički Srbin, dr Vladislav Manojlović i između ostalog rekao: "Pod mudrim i viteškim vođstvom Vašeg Kraljevskog Visočanstva, slavom ovenčana Srpska vojska, pretvorila je naš današnji stoletni san u javu. Oslobođeni i ujedinjeni, molimo Vas, izvolite biti tumačem osećaja naše nepokolebive podaničke vernosti i odanosti kod preuzvišenog prestola Vašeg velikog oca, a našeg premilostivog gospodara Njegovog Veličanstva Kralja Petra".

Na ovaj pozdrav iščekivao se odgovor visokog gosta. U sali je nastala potpuna tišina i regent Aleksandar je započeo svoje obraćanje: „Dragi moji Bunjevci i Srbi. Vi ste ovde, na severnoj granici nacionalnih aspiracija, sa velikim požrtvovanjem branili lepi jezik i dostojanstvo našega plemena. Običaji poput „Кraljica“, pa lepe navike iz naših zajedničkih praznika, kazivali su celom svetu, da ovde živi krv naše krvi. Prvi talasi tuđinskog nasrtaja u životu ovih krajeva nailazili su kod vas, dični moji Bunjevci i Srbi, junačkog otpora! I ja smatram za moju dužnost, na ovom našem prvom sastanku, da vam na tome držanju izjavim moju i sve ostale braće toplu zahvalnost."

Vek od posete Kralja Aleksandra Karađorđevića Subotici

Hotel "Zlatno jagnje"

Vek od posete Kralja Aleksandra Karađorđevića Subotici

Kafana "Beograd"

Govor je, pre svega, bio upućen Bunjevcima, koji su dominirali gradskom okolinom, selima i salašima i brojali oko 70.000 stanovnika, te kao takvi sačinjavajući apsolutnu većinu populacije na teritoriji grada, dok je u užem prostoru grada, mađarsko, jevrejsko i srpsko građanstvo je bilo brojnije. Oni su činili većinu i u okupljenoj publici, i govor u kojem je faktički vladar nove države obećao da će Subotica biti njen deo i da on prepoznaje Bunjevce kao narod zaslužan i ravnopravan sa ostalima u Kraljevstvu, dodatno ih je ohrabrio u nameri da ne dozvole povratak na staro stanje. Odnosi Bunjevaca i mađarske države konstantno su se pogoršavali od sredine 19. veka, zbog sistemske politike asimilacije koja se sprovodila na svim nivoima društvenog života i koja bi, da nije došlo do rata i pobede Srbije 1918. godine, kao rezultat imala nepovratno otuđenje ovog naroda od svog jezika i izvornih običaja. Imajući rečeno u vidu, govor visokog gosta predstavljao je za bunjevačku elitu ogromnu satisfakciju i podstrek. Nakon obraćanja, večera i razgovori su se nastavili do duboko u noć.

Visoki gost je naročito bio oduševljen da među Subotičanima vidi dr Božu Perazića, koji mu je bio lekar dok je odrastao na Cetinju, a dirljiv je bio i njegov susret sa uglednim subotičkim profesorom muzike Cvetkom Manojlovićem, koji ga je, kao mladog kraljevića, učio da svira klavir u Beogradu. Bilo je u tim razgovorima i prave subotičke, bolje reći šandorske smelosti, pa je tako predsednik Crkvene opštine aleksandrovačke, Mladen Mijatov zamolio da regent obavezno poseti i Šandor (tada je Aleksandrovo još uvek bilo relativno odvojeno od same Subotice). Gost naravno nije mogao da udovolji ovakvom zahtevu, jer je ujutru trebalo da ide za Sombor, ali do kraja večeri toliko je bio oduševljen Suboticom, da je u povratku sa banketa saopštio gradonačelniku da će ostati još ceo jedan dan. Gradonačelnik Matijević se vratio u "Zlatno Jagnje" i preneo svima radosnu vest, pa se užurbano krenulo u pripreme da se šef države ugosti još jedan dan u našem gradu.

Vek od posete Kralja Aleksandra Karađorđevića Subotici

Kralj Aleksandar Karađorđević

U subotu, 27. jula, tačno jedan vek od drugog dana posete regenta Aleksandra Karađorđevića Subotici, čitajte na našem sajtu kako se odvio taj neplanirani produžetak posete najznačajnije istorijske ličnosti koju je naš grad ugostio u svojoj istoriji.

IZVORI: Pop Marko Protić, "Zlatni dani Subotice - Od oslobođenja 13. novembra 1918. do potpisa mira 4. juna 1920.", Subotica, 1930. godina; Josip Šokčić, "Subotica pre i posle oslobođenja - građa za istoriju Subotice", Subotica, 1934. godina.

Izvor: Subotica.com
Postavljeno pre 4 godine i 8 meseci
Komentara: 33
Pregleda: 8573

Povezana vest

Povezane teme

subotički vremeplov

vremeplov

Komentara
0
Napiši komentar
Pošalji komentar
Dodaj grafički fajl
(do 20 MB)
    Imaš na raspolaganju 1000 karaktera
    Pravila komentarisanja
    Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove ovog Internet portala. Komentari su moderirani i odobravani u skladu sa opštim pravilima i uslovima.