Komentara: 5
Pregleda: 15671

Uskrs je duša svake porodice

30.04.2016. u 13:11h
Izvor: Subotičke novine
Uskrs u svakom domu budi porodičnu dušu, ponekad uspavanu, jer je i porodična duša spoj suprotnosti ljudi koji žive u tom domu, rekao je neki pisac, pišući o najradosnijim trenucima među najrazličitijim ljudima mnogočlanih porodica. Porodica Luke Stipančevića slavi oba Uskrsa jer je za njih to najradosniji praznik kojem se raduju najviše dva mališana Luka i njegov brat Nikola, a kažu da će kada odrastu biti braća fudbaleri Stipančevići.
Uskrs je duša svake porodice

Dom Luke i Nikole, tokom prazničnih, Uskršnjih dana postaje pravi zamak u kojem ima mnogo igre, zabavnih poslova kao što je farbanje Uskršnjih jaja, ali ne samo oslikavanjem bojama kako je to Luku baka naučila još pre nekoliko godina, nego i pletenjem većih jaja u obliku korpica, pa i crvenog srca, kakvo je Luka želeo da pokloni svojoj drugarici u školi, ali je to odložio do sledećeg Uskrsa.

Četvoročlana porodica Stipančević je već proslavila hrišćanski praznik Uskrs, pre oko mesec dana, a sada se priprema da proslavi i predstojeći Pravoslavni, u nedelju 1. maja, pošto su se poklopili datumi dva praznika.  Dom Stipančevićevih je topao kao ljudska duša i prilagođen životu dva dečaka, Luke i njegovog brata Nemanje, svakako i mame i tate, a bogami i velike porodice, dveju baka i dvoje deka, pa i prabake i pradede kada dođu u goste. A to obično biva za praznike, a najčešće za Uskrs, koji slave ove godine i sa kumovima koji su pravoslavne vere. Posećuju se međusobno, ali dom Stipančevića nas asocira na sve srećne porodice, kojih je sve manje u opštem siromaštvu.  Dom malog Luke liči na pravi zamak, jer je prosto prilagođen dečacima i zajedničkom boravku, a više od mesec dana Uskršnji ukrasi u svakom uglu dnevnog boravka, kao i za porodičnom trpezom, čekaju da se proslavi taj najradosniji praznik.

Luka će u junu napuniti 9 godina, rođen je 2007. godine, ide u 2. b razred Osnovne škole "Ivan Milutinović". Njegov brat Nemanja je dve godine stariji. Pohađa četvrti razred iste škole, a mama Kristina i tata Miloš najviše svog vremena posvećuju dečacima, vode ih na fudbal i sve manifestacije koje se svakodnevno organizuju za njih.

- Imam i dve bake i dvoje deda, pradedu i prabaku. Zajedno slavimo Uskrs, a kod bake se igram sa sestrom Ninom, crtamo, gledamo televiziju. Volim da crtam, a i pokazao sam vam to kad smo se upoznali tamo u Bolnici gde sam bio, jer sam stavio ruku u krunjač za kukuruze.  Čika doktori su sve sredili i evo sad je lepa ruka, pokazuje nam je mali Luka, ali kaže da ipak voli da bude levoruk, da piše i crta levom rukom.

Malog Luku Stipančevića upoznala sam pre nekoliko godina, na odeljenju rehabilitacije u subotičkoj Bolnici. Oboje smo imali povređenu ruku, Luka desnu, a ja levu. Međutim, ja sam ubrzo mogla da pišem, a Luka je malo duže oporavljao svoju ručicu koju je slučajno ubacio u mašinu koja je mlela kukuruz. Želeo je da proba kako se radi taj ozbiljan posao. Bilo je to posle Uskrsa, pa je Luka odlučio da mi pokaže, kako ga baka uči da oslikava Uskršnja jaja i da tako vežba svoju ručicu. Međutim, to oslikavanje jaja, a kasnije i crtanje u školi postalo je prava Lukina ljubav.

Uskrs je duša svake porodice

Lukin poklon za simpatiju: čokoladno jaje u pletenom srcu

- Baka Kaja me je naučila da crtam proleće i zimu na jajima.  Najviše sam voleo lila, ljubičaste i one boje što liče na proleće.  Sada više volim zelenu, a igram i fudbal. Naučio sam od Nine da crtam drveće, cveće, a imam i sve petice u školi, kao moj brat.  Moja učiteljica Milena Kuzmić je dobra i uči nas svemu. Sa mamom smo pravili brat i ja Uskršnje korpice koje su imale čokoladna jaja i na Uskršnjem vašaru u školi smo ih prodavali. Lep je bio vašar. Volim kad se okupimo kod naše kuće za Uskrs i onda sve slavimo prema običajima, priča nam Luka, koji je mala zvezda u svojoj porodici.  Kaže da je u školi, ali i od mame i tate naučio mnoge običaje i da je kod kuće lepše za Uskrs nego u školi. Zna i šta znači Uskrs.

Uskrs je duša svake porodice

Luka i Nemanja već sami prave ukrase za Uskrs

—Zeka nam donosi poklone tog dana, pa volim odmah ujutro da sakupimo travu, napravimo gnezda, a zeka nam tu donese poklone. Jedemo šunku i jaja, ren, pa posle kolače. Ponekad idemo u crkvu.  Imamo i veronauk u školi. Uskrs je kad je Isus uskrsnuo, a takmičimo se i ko će više jaja da dobije i izgubi, pošto ima puna korpa šarenih jaja. Zanimljivo je i kad se ide na polivanje za katolički Uskrs, to smo već naučili i brat i ja, kaže nam Luka, a Nemanja kao stariji dodaje da je to porodični i radostan praznik i da je bio već na prvoj Svetoj pričesti i naučio molitvu, kada su ga odveli mama i tata na Uskrs.

Za Luku i Nemanju oba Uskrsa su vesela i praznična, a kuća puna gostiju. Na Uskršnji doručak će u nedelju kod kumova čitava porodica, a Luka kaže da su ih u školi učili i da se ne laže, da se pomire sa drugovima, da ne počinju tuče...

- Mami pomažem da farbamo jaja i da sprema za praznik i vašare Uskršnja jaja, a tamo dolaze i bake i deke. Napravio sam i dekupaž slike na jajima, to je nova tehnika, a naučio sam to od učiteljice, kaže Luka, a Nemanja dodaje da se prvo oboje jaja, da lepe figure sa salveta, a kasnije stave i mašnice na ta jaja.

Kažu obojica da misle i da su baka i deda tako slavili, ne znaju da li ima nekih starih običaja.

Mama Kristina dodaje da su radili i novu tehniku, a Lukina ideja je bila da se napravi jaje od konca, u obliku srca. Kod kuće smo pripremali ta jaja novom tehnikom dekupaž, pa smo ih i poklanjali.  Imaju mnogo drugova, fudbalera, pa je uvek živo u kući.

- Odlazimo ponekad u crkvu, na ručak kod mojih ili Miloševih.  Nemanja i Luka vole sportove i plivanje i fudbal, a Miloš dodaje da njihova soba najbolje oslikava kakvi su dečaci. Tamo su posteri sportista na svim zidovima. Ponosni smo na njihovo vaspitanje.  Dobri su dečaci i psihički stabilni.  Luka je tešku povredu lepo izneo. Oporavak njegove ruke je trajao više od četiri godine, uz pomoć vaspitača i učiteljice lepo su ga prihvatili i drugari u školi.  U svakodnevnom životu su u porodici zajedno sa nama okupirani i nekim sitnim stvarima, obeležimo zajedno praznike, da ponesu neke uspomene iz porodice kada odrastu, kaže tata Miloš, ističući da je Nemanja već dobio medalju prvaka, a četiri dana su treninzi nedeljno.

Treneri ih uče da se sportski ponašaju i to im formira ličnost, kaže Kristina, koja svih godina brine o dečacima, jer joj tokom Lukine povrede nije produžen ugovor u firmi u kojoj je radila.  Miloš radi u uspešnoj firmi, ali deci posvećuju veoma mnogo pažnje. Dečaci daju sve od sebe, ali za sada je sve to igra. Kasnije će i Luka i Nikola da odluče da li će biti fudbaleri ili nešto drugo.  Luka se seća i Vesne, divne doktorke sa rehabilitacije i povremeno je posećuje.

Lukini roditelji su generacija 1979. godine, a iako mladi, već su uneli u svoj dom sve porodične običaje koje prenose svojim mališanima.  Tata Miloš kaže da je najlepša poruka za Uskršnji praznik, ona koja se upućuje ljudima dobre volje, da uvek nađu vremena za svoju porodicu, makar koliko obaveza i posla bilo, posebno za vreme praznika jer praznični trenuci ostaju kao pečat tradicije i porodične duše deci u sećanju.  Luka i Nemanja poručuju deci, da budu srećni i malim poklonima, jer neka deca ne mogu da dobiju velike poklone, kakve su njima darovali njihovi roditelji, bake, deke i pradeke!

Izvor: Subotičke novine
Postavljeno pre 7 godina i 10 meseci
Komentara: 5
Pregleda: 15671
Povezane teme

uskršnji praznici

Uskrs

uskršnja jaja

Komentara
0
Napiši komentar
Pošalji komentar
Dodaj grafički fajl
(do 20 MB)
    Imaš na raspolaganju 1000 karaktera
    Pravila komentarisanja
    Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove ovog Internet portala. Komentari su moderirani i odobravani u skladu sa opštim pravilima i uslovima.