Subotički glumac Vladimir Grbić u još jednom američkom ostvarenju

Za početak, kako je došlo do saradnje na filmu "A European Christmas"?
- Do saradnje je došlo zahvaljujući jednoj našoj sugrađanki, u pitanju je Slavka Antić, koja se našla u organizaciji ovog filma kao asistent menadžera produkcije, i htela je da promoviše subotičke glumce. Pošto smo se mi od ranije poznavali, pitala me da uradim kasting za film, na šta sam ja pristao i, nakon što su mi poslali tekst, napravio sam svoj self-tape, poslao ga, i posle pola sata su mi javili da sam dobio ulogu.
Self-tape je nešto što nama glumcima, koji ne živimo u Beogradu, jako puno pomaže u poslednje vreme, tako da ukoliko je neki važan kasting u Beogradu, više ne moramo da idemo tamo na kasting, dovoljno je da pošaljemo svoj self-tape i na osnovu toga nam jave da li smo dobili ulogu ili ne.
Kako je ideja Slavke Antić bila da promoviše subotičke glumce, uloga jednog ženskog lika je pripala našoj sugrađanki, Monji Medaković, glumici Narodnog pozorišta iz Subotice, koja je takođe prošla kasting, tako da smo nas dvoje imali priliku da igramo u filmu "A European Christmas", koji se sada može pogledati na Amazon Prime-u.
Kako je tekla priprema za ovu ulogu?
- Ono što je ovo vreme donelo jeste jedna brza hiperprodukcija, gde ti nemaš puno vremena da pripremaš ulogu u okviru ekipe. Onog trenutka kada dobiješ tekst, ili najčešće samo svoje separate, ti znaš da će tu verovatno biti mali broj proba pre nego što se kamera uključi, tako da na osnovu onoga što si dobio od teksta moraš da zaključiš kakav je to lik, šta bi on tu trebalo da radi, koji su njegovi osnovni zadaci u tom filmu, i kada dođeš na sam set, onoliko koliko stigneš da razgovaraš sa rediteljem i sa kolegama, otprilike se to svede na to. Recimo, u pozorištu, priprema za jednu predstavu traje mesec i po dana, a kada su u pitanju snimanja, vrlo je neizvesno, nekada budu čitaće probe i ozbiljnije pripreme, nekada ne. Ako bi se izdvajalo vreme za čitaće probe, mesec i po dana, to bi onda iziskivalo jako puno sredstava i to mislim da mogu da priušte samo velike zvezde, recimo, negde sam naišao na podatak da je Miloš Forman, pre nego što je uključio kameru za snimanje "Amadeusa", imao šest meseci priprema sa glumcima, tako da je to privilegija koju mogu da imaju samo A produkcije.
Kakvi su Vaši utisci sa samog snimanja filma?
Naravno, kada je u pitanju rad ispred kamere, tu je ipak potrebno neko iskustvo, a hvala Bogu, ja sam u nekoliko prethodnih godina dosta snimao, već sam preko dve decenije u ovom poslu. i onda sam se već prilagodio toj situaciji, da mogu brzo i efektivno da reagujem ispred kamere.
- Po mom mišljenju, ono što je bitnije od samih priprema jeste sama atmosfera na setu, to kako ćeš ti ostvariti kontakt sa kolegama i sa rediteljem. Tih nekoliko dana koje sam ja proveo na Zlatiboru su stvarno bili fantastični, kada je u pitanju saradnja i odnosi među kolegama. Reditelj, Rajan Duar, ima fenomenalnu energiju, a ono što je za glumca jako bitno, od njega kao reditelja dobijate potvrdu da je to što radite dobro. Kad se završi taj prvi "take", on samo priđe do tebe, kaže ti neke stvari koje su ključne za tu scenu, vrati se za kameru, ti uradiš to što ti je on rekao, pogledaš u njega, on samo digne palac gore i to je to.
Kako biste opisali lik koji igrate?
- Marko, lik kog igram u filmu, je čovek koji drži restoran, ali po svaku cenu želi da dobije ulogu u filmu. Dakle, jedna poznata producentkinja božićnih filmova Ajvi Alen, koju igra Kapris Bure, glavna glumica i glavna producentkinja ovog filma, dolazi u Srbiju kako bi snimila film o našim običajima i božićnoj atmosferi u Srbiji, i upoznaje Marka, koji je filmofil, čovek koji zna jako puno citata iz filmova, koji kad god je sretne izgovara neke replike iz filmova, citira od "Terminatora" do "It's a Wonderful Life", od imitacije Elvisa do "Bulevara Zvezda", dakle, sve što mu padne na pamet u nekoj situaciji, on će izgovoriti pred njom kako bi dobio tu ulogu. Kada to ovako predstavimo, zvuči kao da je to neki vrlo napadan lik, a zapravo nije, ja sam se trudio da ga napravim što je moguće simpatičnijim, pogotovo što negde pred kraj filma, glavna glumica njemu kaže "Žao mi je što nisi dobio ulogu u svom filmu", na šta on kaže "Nema veze, naše prijateljstvo je mnogo bitnije od te uloge". E sad, da li je to zaista kraj, da li će Marko stvarno dobiti ulogu u filmu, to ćete videti ako ga budete odgledali. (smeh)
Iako nije prvi put da snimate film na engleskom jeziku, koliko se priprema za ulogu na stranom jeziku razlikuje u odnosu na to kada se pripremate za ulogu na maternjem jeziku?
- Zapravo, u filmu niko od nas glumaca iz Srbije ne igra Amerikanca u filmu, znači kada neko gleda taj film, svestan je da ti ljudi koji će slaviti Božić dolaze u Srbiju. Desilo mi se, recimo, pre nekoliko godina da sam igrao dva meseca uzastopno dva različita Nemca, čudno se to potrefilo, projekat za projektom, gde ti treba da igraš sa autentičnim nemačkim akcentom, što je bio izazov, pogotovo što je meni nemački mnogo manje poznat od engleskog. A ovde, kao prvo engleski znam, a kao drugo ako se čuje taj akcenat, to nije problem, jer se cela radnja dešava u Srbiji, i lik kojeg igram, Marko, je Srbin, i samim tim ukoliko se desi neki akcenat, to nije nikakav problem. Naravno, uvek je mnogo teže igrati na stranom jeziku, jer razmišljate o izgovoru, akcentu i slično, ali u ovom slučaju stvarno nije bilo nikakvih problema.
Pozorište ili film, šta je bliže Vašem senzibilitetu?
- Bliže mi je pozorište, zato što sam se u pozorištu formirao kao glumac, u pozorištu sam već preko dvadeset godina. Kada su u pitanju snimanja, sve je krenulo od neke 2008. onako stidljivo, pa malo po malo, da bi prethodnih pet godina došlo do više takvih prilika. Ja sam, recimo, u 2022. i 2023. svakog meseca nešto snimao, bilo da je to serija od 40 epizoda, bilo da je to jedan snimajući dan za neku reklamu, tako da je to iskustvo ispred kamere došlo tek u prethodnih nekoliko godina. Mogu reći da mi je Beograd otvorio širom vrata. Ali, bilo da se radi o snimanju, bilo da se radi o predstavi, pre svega zavisi od samog procesa, materijala, teksta, od reditelja, od odnosa na setu, tako da tu nema određenih pravila.
Šta možemo da očekujemo u narednom periodu kada su u pitanju projekti na kojima ste radili?
- Kada su u pitanju inostrane produkcije, čekam da izađu dva projekta koja sam već radio, prvi je film i serija, "Lust", snimljeni u produkciji Film Plus Pictures, to je domaća produkcija, ali je film gotovo ceo snimljen na engleskom jeziku i samim tim ima pretenzije da se probije na inostrano tržište. Glavnu ulogu igra Džek Dimić, on je naš čovek, koji je u Americi ostvario značajnu karijeru. Takođe, očekujem da izađe reklama koju sam radio za jednu automobilsku kompaniju i koja bi trebalo da se prikazuje po celom svetu.
A što se tiče domaćih produkcija, uskoro bi trebalo da izađe serija "Smola", koja obrađuje dosta intrigantnu temu, ne bih hteo ništa da otkrivam, a to sam isto rekao u nekom intervjuu - to je uloga u kojoj će publika voleti da me mrzi, uloga negativca sa velikim teretom, koji je svestan da je negativac, što čini tragediju još većom.
Reditelj serije je Boban Skerlić, široj publici poznat po serijama "Klan", "Otvorena vrata", po filmu "Do koske", a i kod nas je radio jednu pozorišnu predstavu pre nekoliko godina. A pored toga, nešto na šta sam jako ponosan jeste dugometražni subotički film koji smo snimili tačno pre godinu dana i sada čekamo da izađe, pod nazivom "Manje verovatno", u režiji glumca Dečjeg pozorišta, Stefana Oroveca.