Komentara: 4
Pregleda: 19833

Subotičanin na najtežoj trci na svetu

15.09.2016. u 19:24h
Izvor: Subotica.com
Među troje takmičara koji su predstavljali našu zemlju na jednoj od najtežih trka na svetu „4K Alpine Endurance Trail Valle d' Aosta”, održanoj na obroncima Alpa u Italiji, bio je i naš sugrađanin, Damir Bubić.
Subotičanin na najtežoj trci na svetu

U trci dugoj 350 kilometara učestvovalo je oko 700 takmičara iz 50 zemalja, koji su imali 155 časova da pređu zadatu deonicu. Što zbog teških planinskih staza, visinske razlike, odnosno trase koja vodi na 2.600, pa i 3.300 metara nadmorske visine, što zbog nedovoljne fizičke i psihičke spremnosti, jer su nepristupačni tereni morali biti savladavani sa kompletnom opremom od osam kilograma, više od polovine takmičara nije uspelo da završi trku.

Naš sugrađanin je prešao 180 kilometara i zbog zdravstvenih razloga nije stigao do cilja.

- To je bilo jedno neprocenjivo iskustvo. Osećaj na startu, dok čekamo znak a u pozadini ide pesma „Alegria“, ne može se rečima opisati - prenosi nam svoje utiske Damir. - Prva dva vrha „Col Loson“ (3.296m) i “Col Entrelor” (3.002m) ispeti su lakše nego što sam očekivao. Posle uspona na “Col Fenetre” (2.854m), koji mi je pao nešto teže, sledi spust u Valgrisenche, gde je bila prva životna stanica i prvi limit.

Subotičanin na najtežoj trci na svetu

Subotičanin na najtežoj trci na svetu

Posle predaha i sat vremena sna, Damir je osvojio i vrhove „Col de la Crosatie“ i „Col Passo alto“, a noć ga je dočekala na usponu na „Col de l’Arp“.

- Ceo put nas je pratila kiša, a išli smo po velikoj mokroj travi koja je natapala patike i otežavala put. Jedino što sam čuo bio je zvuk zvona i nije mi bilo jasno odakle dolazi u to vreme. Posle nekog vremena imao sam šta da vidim – krdo krava sa zvonom oko vrata. Jedna izašla iz ograđenog prostora, nije mi bilo baš svejedno, moram priznati – nastavlja, smejući se. - Tu sam prešao 100. kilometar i po kiši i ledenom vetru spustio se u „Courmayeur”, do druge životne stanice. Trku smo nastavili po terenu koji je ličio na sve samo ne kao da je na Zemlji. Krenuo sam u spust, koji je bio toliko strm da su u stenu zabodene čelične šipke kao stepenice, a sa strane užad da možemo da se pridržimo. Treba da se spustimo na 1.400 m do „Saint-Rhemy-en-Bosses“ i posle dva sata kiše, dočekuje nas proleće i sunce koje prži, duga velika kao Alpi. Uspona na „Col Champillon“ se ne sećam baš dobro, ali znam da mi je i spust od 5 km predugo trajao.

U „Ollomontu“, na trećoj životnoj stanici, umesto planiranih sat vremena, Damir je odspavao dobra četiri sata. Besan na sebe, ali odmoran, krenuo dalje, ali ubrzo posustao.

- Ni danas ne znam šta mi se desilo. Pri usponu, na svakih deset koraka morao sam da stanem, srce je htelo da mi iskoči, pokušavao sam sam sebe da smirim i bodrim, ali uzalud. Poslednjih osam kilometara prešao sam za šest sati i na 180. kilometru shvatio da neću uspeti da završim trku – dodaje Damir, koga su, sa ostalim takmičarima, potom helikopterom prevezli do starta. - Žao mi je što nisam stigao do kraja, očekivala me je lakša deonica, ali jednostavno, telo nije dalo. Takmičari koji su je završili su prekaljeni, već su učestvovali i očigledno su mnogo spremniji na surovost i nepredvidivost ove trke.

Subotičanin na najtežoj trci na svetu

Damirov podvig, koji zaista izaziva divljenje, još veći ako se uzme u obzir da trčanje rekreativno trenira samo dve i po godine. Član je Atletsko-rekreativnog kluba „Starter“, do sada je učestvovao na više zahtevnih, brdsko-planinskih i ravničarskih trka kako u Srbiji, tako i u regionu. Uspešno je završio ultramaratonsku trku „Sto milja Istre“,a učestvovao je na više maratona i polumaratona kao što su Bukovački, Fruškogorski, Novosadski, Apatinski...

- Svako može da istrči maraton, ukoliko to zaista jako želi i vredno radi. Za čoveka nema granica. Na ovoj trci sam pobedio sam sebe. Zadovoljan sam sobom do tog kolapsa, ali verovatno treba telo još par godina da se kali i navikava na takve napore, nije jednostavno otići sa subotičkih 200 metara nadmorske visine, na više od tri hiljade - smatra Damir. - Planinsko trčanje je sport koji je kod nas u ekspanziji, ali još uvek nije prepoznat kao nešto u šta treba ulagati. Pripreme su zahtevne, i fizički i finansijski, a samo za ovu trku sam se spremao oko osam meseci. Iduće godine, naravno, idem opet, neću odustati dok Alpe ne savladam do kraja.

Inače, iz srpskog tima trku je jedino završila dama Marina Nikolić, koja je prošla kroz cilj kao sedma žena.

Izvor: Subotica.com
Postavljeno pre 7 godina i 6 meseci
Komentara: 4
Pregleda: 19833

Povezana vest

Povezane teme

ultramaraton

Komentara
0
Napiši komentar
Pošalji komentar
Dodaj grafički fajl
(do 20 MB)
    Imaš na raspolaganju 1000 karaktera
    Pravila komentarisanja
    Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove ovog Internet portala. Komentari su moderirani i odobravani u skladu sa opštim pravilima i uslovima.