Odbojka: Spartak pobednik Kupa Srbije!
U subotičkoj hali sportova odigran je završni turnir Kupa Srbije u obe konkurencije, a Subotica je još jednom potvrdila da diše za odbojku. U izuzetnoj atmosferi, pred ispunjenim tribinama i gotovo 4.000 gledalaca, ljubitelji ovog sporta prisustvovali su dvema utakmicama dostojnim velikog finala. Ipak, mnogo veću pažnju privuklo je muško finale, u kojem je domaćin turnira, Spartak, ispisao jednu od najlepših stranica svoje istorije.
U borbi za pehar Kupa Srbije sastali su se Spartak i Radnički iz Kragujevca. Subotičani su od prvog poena pokazali da ne žele da propuste priliku koja im se ukazala pred sopstvenom publikom. Igralo se snažno, borbeno i sa mnogo emocija. Prvi set pripao je Spartaku, koji je sigurnom igrom u završnici došao do prednosti. Radnički je uzvratio u drugom delu igre, ali su domaći odbojkaši u trećem i četvrtom setu pokazali više koncentracije i stabilnosti.

Najveća drama viđena je u završnici četvrtog seta, kada su se poeni osvajali gotovo na svaku grešku rivala. Ipak, Spartak je ostao pribran, imao podršku sa tribina i uspeo da meč privede kraju u svoju korist – za veliko slavlje u „Dudovoj šumi“. Ovim trijumfom Subotičani su do pehara stigli nakon pobeda nad Jedinstvom, Dubočicom i Crvenom zvezdom, potvrdivši da je trofej osvojen kroz izuzetno zahtevan put.
Još jedno priznanje u vidu najkorisnijeg igrača utakmice, pripalo je odbojkašu Spartaka Jakubu Ziobrovskom. On je i ovoga puta bio ključna karika u ovoj važnoj istorijskoj pobedi. Na kraju veče puno emocija zavšeno je na najlepši mogući način.
- Ovakvu atmosferu ima samo Subotica, to mogu samo naši navijači. Još jednom puno hvala što su došli u ovolikom broju, bez njih verovatno ne bismo ni set uzeli. Čestitke mojoj ekipi, bili smo porodica, bili smo jedan pravi tim i to nas je dovelo do pobede - rekao je posle pobede Kristian Šebek - dok je Andrej Hujzerović dodao - Kada vidite ove ljude, Subotica cela živi za odbojku i živi za Spartak. Oni su nam dali vetar u leđa da pokažemo koliko živimo i dišemo, prvo za odbojku, a onda i za Spartak. Znali smo da Radnički ima ne znam koliko trofeja, ali nas to nije zanimalo. Ponavljao sam svojoj ekipi, svi smo ponavljali, zadržimo fokus. I kada smo vodili Radnički se vraćao, ali stvarno mislim da smo u našoj hali bili nepobedivi danas.
Najemotivniji na kraju meča bio je trener Spartaka Aleksandar Mitrović koji je istakao da je na kraju presudila već želja njegovih odbojkaša a vetar u leđa bila je u publika koja je od prvog miniuta bila uz njih.
- Hvala svima koju su bili danas ovde, hvala vama što nas pratite. Hvala pre svega upravi koja je sve ovo omogućila, da se ovaj meč odigra pred našom publikom. Ovi momci su fantastični, smatram da je ovo upravo to što sam rekao jedan dobar početak i da oni mogu još više.
Ovo je istorijski uspeh Spartaka, prvi trofej posle 51 godine kada je zadnji put Subotica imala šampiona države u muškoj odbojci.
- Ovo je zaista istorijski dan, prepun sam utisaka. Zaista smo se potrudili da budemo dobri domaćini svim odbojkašima i odbojkašicama, bila je divna atmosfera na obe utakmice, puno publike i posle svega došao je kao šlag na tortu, uzeli smo Kup Srbije prvi put u našoj istoriji. Nadam se da je ovo tek početak. Ono što mogu da obećam to je da ćemo dobro da radimo, da ćemo probati da zadržimo prvo mesto u prvenstvu, ali sigurno ćemo pokušati i u plej-ofu da dođemo do samog kraja. Da li ćemo uspeti, videćemo - rekao je sa puno emocija Lazar Marković, predsednik MOK "Spartak".

Uvertiru muškom finalu donelo je žensko finale, u kojem je Ub u izuzetno neizvesnoj utakmici savladao TENT iz Obrenovca sa 3:2. Meč je trajao 148 minuta i opravdao očekivanja, a odluka o pobedniku pala je tek u petom setu, u završnici u kojoj su odbojkašice Uba bile smirenije i preciznije.
Rezultati finala Kupa Srbije:
Spartak – Radnički 3:1
(25:20, 21:25, 25:20, 25:22)
Ub – TENT 3:2
(25:17, 26:24, 22:25, 15:25, 15:13)
Subotica je ovim turnirom još jednom pokazala da je grad velikih sportskih događaja, a Spartak da ima jedan od najsrčanijih domaćih terena u Srbiji. U večeri za pamćenje, pehar je ostao tamo gde je publika to najviše priželjkivala – u rukama domaćina.
