Definisani standardi bunjevačkog jezika / govora
Standard bunjevačkog jezika prema rečima predsednice Nacionalnog saveta Bunjevaca, dr Suzane Kujundžić Ostojić, utvrđuje primenu bunjevačkog jezika u udžbenicima, knjigama i medijima na ovom jeziku.
- Standard je nešto što smo propisali kroz rečnik, pravopisni i gramatički priručnik na koji način pišemo mi Bunjevci u 21. veku u svojim medijima, knjigama, beletristici i na koji način se, ukoliko je to potrebno obraćamo i državi. Krajnje je vreme bilo da se jedan ovakav posao završi. Moram da istaknem činjenicu da su Bunjevci na ove prostore pre 330 godina u jednom određenom broju došli pismeni, što je u to vreme bila retkost. Prva knjiga na bunjevačkom štampana je u Rimu sredinom 17. veka, a bilo je potrebno da dođe početak 21. da bi smo ovaj komplet završili. Standardizacija jezika je proces koji traje i koji ćemo nastaviti - poručila je Kujundžić Ostojić, predsednica Nacionalnog saveta Bunjevaca ističući da je bunjevačka nacionalna zajednica samostalno uradila posao oko završetka standarda, kao i da najveću zaslugu imaju Bunjevke - Dospelo je da ceo posao oko usaglašavanja rečnika završim ja, a gramatički i pravopisni priručnik radila sam sa koleginicom Anom Popov, koja predaje bunjevački u Maloj Bosni. Ponosna sam što smo ovaj posao uspeli da završimo do kraja.
Uz konstataciju da je maternji jezik kamen temeljac za očuvanje indentiteta svake nacionalne manjine, predsednik Izvršnog odbora Bunjevačkog nacionalnog saveta, Mirko Bajić, podsetio je da su Bunjevci decenijama bili osporavani, kao i njihov jezik.
- Vrhunac toga dogodio se 1945. uspostavljanjem tada nove, komunističke Jugoslavije, kada je dekretom, primenom nasilne asimilacije, Bunjevcima zabranjeno da se izjašnjavaju kao Bunjevci i u kojem je rečeno da se, bez obrzira na lično izjašnjenje, svaki Bunjevac ima smatrati Hrvatom. Tim činom bunjevački jezik je pretvoren u „salašarski“, koji se trebao govoriti samo na salašu. Bilo je sramota na tom jeziku pričati, ukinute su sve škole koje su postojale na bunjevačkom jeziku, mogućnost veroispovesti na maternjm jeziku, mediji koji su postojali na bunjevačkom i Bunjevci su marginalizovani kao autohtona nacionalna manjina koja ima svoj jezik. Nisu to procesi koji su prestali, na izvestan način u drugoj formi, prisutni su i danas. Naš odgovor je da mi imamo maternji jezik, bunjevački jezik - istakao je Bajić.
Iako su udžbenici za đake, koji pohađaju bunjevački govor sa elementima nacionalne kulture pisani su po standardu, iz Nacionalnog saveta poručuju da neće tražiti uvođenje nastave na bunjevačkom jeziku, kao ni uveđenje bunjevačkog u službenu upotrebu, jer kako kažu, nije momenat za tako nešto.
