Ćao ste, Subot'čani! - lepota višejezičnosti u Subotici

Subotica je savršen primer kako više različitih jezika koegzistira u jednoj zajednici, međusobno se prožimajući, što za posledicu ima jedan specifičan "jezik" koji je, na neki način, amalgam različitih jezičkih uticaja i prepoznatljiv je i van granica Subotice. Negovanje i očuvanje maternjeg jezika kao jednog od ključnih elemenata nacionalnog identiteta je od velikog značaja, a u sredini kao što je Subotica podjednak značaj ima i prihvatanje različitosti, gde "prelivanje" jednog jezika u drugi predstavlja bogatstvo i prednost i nešto čime Subotičani treba da se ponose kao jednim autentičnim izrazom koji je "živi dokaz" suživota više naroda i nacionalnosti u našem gradu.

 "Ukoliko se obraćaš čoveku jezikom koji razume, to ide u njegovu glavu. Ukoliko mu se obraćaš na maternjem jeziku, to ide u njegovo srce", reči su Nelsona Mendele, revolucionara i prvog demokratskog predsednika Južne Afrike, kojih se prisećamo na današnji dan, 21. februar, kada se obeležava Međunarodni dan maternjeg jezika, ustanovljen 1999. godine od strane generalne skupštine UNESCO-a u znak sećanja na studente koji su ubijeni u Daki u Istočnom Pakistanu (današnji Bangladeš), 21. februara 1952. godine upravo zbog toga što su protestovali jer njihov maternji jezik nije zvanični. 

- Jezik nije samo sredstvo komunikacije već je uticajan medijum usmerenog kulturološkog razvoja svake nacije. Otuda proizilazi njegov stvaralački kapacitet, odnosno moć. Jezik palimpseistično pamti i prenosi istoriju, kolektivni duh, rečju – nasleđe. U multikulturološkoj sredini, kakva je Subotica, neminovno dolazi do razmene kulturnih dobara, što je, samo po sebi, vrednost. Ljudi iz ovakvih naseljenih mesta bi, uopšteno govoreći, trebalo da koriste blagodati simboličkih razmena jer se tako neguje zajedništvo, odnosno podstiče zajednički rast - kaže Maja Savić, profesorka srpskog jezika i književnosti u Hemijsko-tehnološkoj školi.

Prožimanja različitih jezika u Subotici ogleda se u karakterističnom govoru Subotičana, koji, i u slučaju kada je njihov maternji jezik srpski, neizbežno koriste određene pozajmljenice, jezičke konstrukcije ili intonaciju iz drugih jezika, mađarskog, hrvatskog ili bunjevačkog.

- Primera radi, u Subotici i okolini se u srpskom jeziku u izražavanju sadašnjeg vremena često umesto konstrukcije da + prezent, koristi infinitiv glagola. Tako, umesto da se kaže: „Idem da čitam“, češće čuje: „Idem čitati“. Upotreba infinitivne forme je karakteristična za hrvatski jezik, te ova praksa jasno pokazuje jezičke uticaje. Iako standardni srpski jezik prepoznaje upotrebu infinitiva u građenju rečenice u formi sadašnjeg vremena kao tačnu, svojstvenija mu je, bliža forma koja podrazumeva upotrebu veznika "da" - objašnjava profesorka Savić.

Uticaj mađarskog jezika ogleda se, između ostalog, u prepoznatljivom "pevljivom" načinu govora Subotičana i korišćenju negacije pri postavljanju pitanja.

- Prožimanje različitih jezika u Subotici vidljivo je u fonetici, sintaksi, kao i u rečničkom fondu, te je tako nastao lokalni govor, takozvani “vojvođanski jezik” koji je specifičan način govora, gde se mešaju elementi različitih jezika i dijalekata. Karakteristični primeri u govoru su intonacija i "pevanje", kod govornika mađarskog jezika često se primećuje specifična intonacija prilikom govora na srpskom ili hrvatskom jeziku. To "pevanje" proizlazi iz razlika u melodiji jezika, mađarski koristi ravnomerniju intonaciju u rečenicama, dok slovenski jezici imaju izraženije naglaske. Zatim odričan oblik u pitanjima nastao pod uticajem mađarskog jezika, gde imamo slučaj da govornici ponekad koriste dvostruku negaciju u pitanjima na srpskom/hrvatskom jeziku, na primer "Nećeš kafu?", što nije uvek gramatički standardno u srpskom, ali je rezultat interferencije jezika. U svakodnevnom govoru česte su pozajmljenice iz srpskog ili hrvatskog jezika u mađarskom govoru, ali prilagođene mađarskoj fonetici i morfologiji, kao na primer kesa, trenerka, helanka, majica, sok, patika. Slično, mađarski izrazi ulaze u lokalni srpski/bunjevački govor, te tako imamo "kupec" za kupca ili "lugas" za natkrivenu baštu - objašnjava Mercedes Varga, nastavnica mađarskog jezika i književnosti u Hemijsko-tehnološkoj školi.

Ilustrator: Bojan Jokanović

U slučaju hrvatskog jezika u Subotici, najčešće će se međusobno prožimanje jezika osećati u leksici.

- Na primer, koristićemo se rečima mađarskog porekla koje ćemo preoblikovati u svoj jezik, kao reči "ašov", "gazda". Takođe, kolega Baričević naveo je dobre primere za vaš portal, „Neki Subotičani će naručiti komad (srp. parče) torte, dogovoriti kafu u 11 sati (srp. časova), a ako im ta torta ili kafa loše padnu na želudac, boleće ih trbuh (srp. stomak)”. Dakle, prožimanje se u svakodnevnom govoru jako često dešava jer živimo na takvom podneblju, ali to ne smatramo iskrivljavanjem jezika nego njegovim bogatstvom, naročito zato što razgovornom jeziku ne namećemo pravila - naglašava Mirjana Crnković Horvat, nastavnica hrvatskog jezika i književnosti u OŠ "Matko Vuković".

Prednost jedne multikulturološke i multijezične sredine poput Subotice ogleda se i u ranom uporednom usvajanju najmanje dva jezika, od kojih je jedan maternji, što sa sobom nosi određene prednosti i izazove.

- Učenici koji od malih nogu nauče neki od jezika sredine, u životu se služe ovim drugim jezikom jednako vešto kao maternjim, te imaju mogućnost da izaberu na kom jeziku će da se obrazuju - kaže profesorka Savić, sa čime se slaže i njena koleginica Varga - Na primer, poznavanje mađarskog jezika kao maternjeg omogućava ne samo očuvanje nacionalnog identiteta, povezanost sa kulturom i tradicijom zajednice, već i širi mogućnosti obrazovanja i zapošljavanja, kako u Srbiji, tako i u Mađarskoj. Ipak, usvajanje jezika u takvom okruženju nosi i određene izazove. Dominacija većinskog jezika može uticati na smanjenje upotrebe mađarskog u svakodnevnom životu, dok kod-mešanje i gramatičke interferencije mogu otežati pravilan razvoj jezika. Pored toga, dvojezična deca često ulažu dupli trud kako bi ravnopravno savladala oba jezika, što zahteva dodatnu podršku škole i porodice. Uz pravu podršku, deca u multijezičnom okruženju postaju mostovi između kultura, gradeći društvo zasnovano na razumevanju i toleranciji - pojašnjava nastavnica Varga. 

Kada je u pitanju rad sa decom iz višejezičnih porodica, gde, na primer, jedan roditelj govori mađarski, a drugi roditelj srpski/hrvatski/bunjevački, nastavnica Varga kaže da iskustvo pokazuje da u takvim porodicama deca retko govore oba jezika podjednako dobro.

- Najčešće je jedan jezik dominantan, zavisno od jezika koji se više koristi u svakodnevnom životu i obrazovanju. Ukoliko porodica aktivno neguje oba jezika, veća je šansa da dete razvije uravnoteženu dvojezičnost. Ipak, u većini slučajeva prednost se daje jeziku sredine, najčešće srpskom, dok mađarski ostaje jezik koji se koristi u porodičnom krugu. Pošto sam mađarski jezik predavala i kao jezik sredine, stekla sam iskustvo da je za decu iz mešanih porodica najbolje da mađarski i srpski jezik usvoje još u detinjstvu, jer kasnije to ide mnogo teže, a nedeljno dva časa u školi nije dovoljno - kaže nastavnica Varga i dodaje da to može da dovede do otežane integracije takve dece u društvo - Zbog neznanja deca postaju frustrirana, ne usuđuju se da priđu vršnjacima koji govore srpski ili mađarski, što može dovesti do napetosti i izolacije. Rešenje vidim u modelu iz perioda stare Jugoslavije, u kojoj sam odrasla, već u vrtiću smo neprimetno usvajali oba jezika, jer su grupe bile mešovite, a vaspitačice su nam se obraćale jedan dan na srpskohrvatskom, drugi dan na mađarskom jeziku. Nažalost, današnje odvojene grupe po jeziku nisu uvek korisne za budućnost dece u ovako multikulturnom okruženju kao što je naše. 

Još jedna specifičnost Subotice kada je u pitanju jezik jeste i činjenica da su govornici manjinskih jezika, pod uticajem jezika u okruženju, razvili varijantu svog maternjeg jezika koja se razlikuje od standardnog oblika tog jezika, te se često kaže da Mađari i Hrvati ne samo u Subotici, nego u celoj Vojvodini, govore "iskrivljenim" oblikom svog maternjeg jezika.

- Važno je napomenuti da svaki standardni jezik čine idiomi, dijalekti i govori na čijim je temeljima standard izgrađen, što na primeru hrvatskog jezika znači da će retko ko u Subotici zapravo u razgovornom jeziku govoriti "pravilan" hrvatski, nego će govoriti nekim od njegovih dijalekata. Hrvati u Subotici zato često kažu da ne govore hrvatski nego govore nekim njegovim dijalektom ili, u dodiru s drugim jezicima, govore neku varijantu hrvatskog - kaže nastavnica Crnković Horvat.

Za pripadnike manjinskih zajednica u Subotici, mogućnost da uče svoj jezik kao maternji omogućava očuvanje nacionalnog identiteta i bolju povezanost sa istorijom, kulturom i tradicijom zajednice. 

- Zahvalni smo, i to uvek naglašavam svojim đacima, što imamo priliku da se obrazujemo na maternjem jeziku od vrtića do univerziteta. Ipak, mađarski đak mora da "razmišlja s dve glave", na maternjem, mađarskom jeziku i kao građanin Srbije, na jeziku države. Međutim, ova "dvojezična svest", o kojoj govorim, predstavlja poseban izazov za učenike. Iako dvojezičnost donosi mnoge prednosti, poput bolje sposobnosti rešavanja problema i kognitivne fleksibilnosti, ona sa sobom nosi i određene teškoće: udvostručene nastavne zahteve, mentalno opterećenje zbog prelaska s jednog jezika na drugi, kao i dileme vezane za identitet. Na taj način ne samo da priznajem njihov trud, već im pomažem da shvate kako je njihova višejezičnost zapravo svojevrsna supermoć. Za nas je ovo borba koju ni Mađari iz matične zemlje ne mogu u potpunosti da razumeju - zaključuje nastavnica Varga, dok nastavnica Crnković Cvetković ističe da multijezičnost ne sme biti takva da traži da se sve stapa u jedno - Nego ona zauvek treba tražiti mir, razumevanje i lepotu u različitosti. Vredni smo upravo zato što svoje poznajemo i poštujemo, i nikad od drugog ne možemo tražiti poštovanje ako svojim primerom to ne pokažemo prema drugom i drugačijem.