Stiv Tešić: Na otvorenom drumu
Uloge:
Al - Dimitrije Dinić
Anđeo - Milan Vejnović
Devojčica - Dina Dedović Tomić
Monahinja - Sanja Moravčić
Isus - Viktor Molnar
Autorski tim
Režija: Nikola Bundalo
Dramaturškinja: Nina Plavanjac
Scenografkinja: Dragana Purković Macan
Kompozitor: Petar Topalović
Kostim: Marko Marosiuk
Scenski pokret: Igor Greksa
Dizajn svetla: Nikola Zavišić
Video projekcije: Filip Mikić
Inspicijent i sufler: Goran Grubišić
Reč reditelja
Jedna od rijetkih “lijepih” stvari u cikličnosti istorije jeste što mnoge događaje upoznaš prije nego ih doživiš — kroz priče, knjige, ili kroz osjećaj da su daleko, iza tebe. Ali istorija, kad voli da se ponavlja, sačekaće i tebe. Danas živimo u vremenu nesigurnosti: možda već traje treći svjetski rat, možda tek počinje. U takvom trenutku postavljamo komad pisan tokom ratova na ovim prostorima. Ali ovaj komad nije samo o ratu. Kod Beketa, junaci čekaju Godoa. Kod nas je Godo već došao — drugi Hristov dolazak se dogodio, ali umjesto spasenja donosi apokalipsu. Ne bibilijsku, nego ljudsku, brutalnu, iskrivljenu. Dvije hiljade godina kasnije, čovjek koji je propovijedao obične istine i promijenio tok istorije možda se ponovno vraća. Da li bismo ga prepoznali? Da li bismo mogli podnijeti ogledalo koje bi nam stavio pred oči? U ovoj predstavi, pratimo likove Ala i Anđela, koji kroz ruševine svijeta traže svoju “obećanu zemlju”. Tokom svog putovanja, oni čuvaju fragmente umjetničke i kulturne baštine, tragove kreativnosti i savršenstva čovjeka, pokazujući da prava vrijednost nije samo preživjeti, nego sačuvati ono što nas čini ljudima. Čovjek je, kroz istoriju, sve više postao okrenut sebi. Počinje da oblikuje sebe, svoj lik, svoje tijelo, svoju svijest — da pravi umjetničko djelo od samog sebe. Umjetnost je dokaz da čovjek nije samo divljak, nego biće sposobno za umno i uzvišeno, ostavljajući trag koji nadilazi puku egzistenciju. Za kraj bih iskoristio repliku iz naše predstave: “Da sam ja Bog, bolelo bi me uvo ako oni tamo prave moj lik. Šta me briga? Ja sam Bog. Ne može me povrediti građenje mog lika Ali, zato bi’ stavio umesto toga, velikim slovima: NE GRADI LIKA REZANA PO SVOME LIKU, ČOVEČE.“
