Komentara: 39
Pregleda: 8754

Zbog niske otkupne cene višanja, subotički voćari "obrali bostan"

16.07.2019. u 13:11h > 19:52
Izvor: Subotičke novine
Da bi se pokrili troškovi proizvodnje i obezbedila minimalna zarada, najniža cena za kilogram industrijske višnje treba da bude 60, a ona je sada od 30 do 40 dinara. U voćnjaku Antuna Vidakovića u Ljutovu pola roda ostalo na granama.
Zbog niske otkupne cene višanja, subotički voćari "obrali bostan"

Subotičke proizvođače višanja, ovog leta zadesila je prava katastrofa. Ne toliko zbog slabog roda, koliko zbog niske otkupne cene koja ne može da pokrije ni osnovne troškove proizvodnje. Zbog toga, mnogi voćnjaci pod višnjama ostaće ove godine neobrani.

- A kome se isplati da bere višnje, kad za berbu treba platiti 28 dinara po kilogramu, a otkupna cena industrijske višnje je od 30 do 40 dinara - kaže Tatjana Vidaković Vizin, koja sa svojim ocem Antunom u Ljutovu pod višnjama ima voćnjak od 22 hektara. - Gde su tu ostali troškovi proizvodnje? Zbog obilnih kiša, višnju su ove godine napale brojne bolesti, pa smo voćnjake morali i nekoliko puta da prskamo. Potrošena su ogromna sredstva na zaštitu i ova niska otkupna cena nas je totalno deprimirala. Proizvođači višanja ove godine imali su od otkupljivača klasičnu u cenu. Pred berbu nam je rečeno da će otkupna cena tradicionalne višnje "oblačinke" biti 80 dinara kao i ranije, na početku berbe otkupljivači su kratko plaćali 55 dinara, a sad je cena spala na 30 do 40 dinara za kilogram. Da bi se pokrili bar direktni troškovi proizvodnje sa minimalnom zaradom, otkupna cena višnje ne sme biti manja od 60 dinara za kilogram.

Zbog niske otkupne cene višanja, subotički voćari "obrali bostan"

KVALITET - Proizvođači višanja, ove godine ne samo da nisu zadovoljni sa otkupnom cenom već i sa rodom. Rodilo je upola manje nego prošle godine, i što je najgore, zbog dugih kišnih dana, peteljke kod višnje su otvrdnule i teško trešenjem padaju sa grana.
- Kad je višnjama trebalo sunce, proletos smo imali 40 kišnih dana i višnja je krupna, ali puna vode. Za industrijsku višnju to nije problem, ali konzumna čim se ubere, puca i brzo trune
- kaže Tatjana Vidaković.

Zbog slabijeg roda, upola manjeg nego prošle godine u Srbiji i činjenice da su proletos višnje u Poljskoj, najvećem evropskom proizvođaču ovog voća, izmrzle, svi su očekivali dobru otkupnu cenu, što se nije desilo. Otkupljivači su imali dosta prošlogodišnjih zaliha u svojim hladnjačama, a pometnju na našem tržištu napravili su šverceri višanja.

- Umesto našu domaću višnju, izvoznici su u Mađarskoj i Makedoniji kupovali jeftinu industrijsku višnju za čak 20 dinara i onda je "prepakivanjem" izvozili u Rusiju kao našu. Rusko tržište je ovom višnjom brzo zasićeno i mi u Srbiji smo ostali "kratkih rukava". To je i razlog što nas otkupljivači i izvoznici ucenjuju, ponude nisku cenu u stilu "uzmi ili ostavi". Pošto nema prerade, mnogi su prinuđeni da ovogodišnju višnju prodaju "bud-zašto" ili da rod ostave na stablima - kaže Tatjana Vidaković Vizin. Ona zamera državi, što je kontrola izvoznika višanja slaba.

Antun i Tatjana Vidaković, prvi put ovog leta nisu imali problema sa obezbeđivanjem radnika za berbu. Ne zato što su nezaposleni sa Biroa rada "navalili" na posao, već što Vidakovići imaju godinama svoje sezonske grupe koji dolaze iz okolnih mesta Sombora, Vrbasa, Sivca, Kljajićeva, Bačke Topole, Kule i Stare Moravice.

- Od troškova u proizvodnji kilograma višnje, preko 40 odsto ode za berbu - objašnjava Antun Vidaković. - Najveći su troškovi dovoza i odvoza radnika u naše voćnjake. Da bi, na primer, 50 radnika autobus odvezao i vratio u Bačku Topolu, treba platiti najmanje 20.000 dinara. Još je dobro ako doveze 50 radnika, a mnogi od njih odustanu od posla, pa autobus u Ljutovo dođe skoro poluprazan, a troškovi ostanu isti. Zbog velike tražnje radnika, bili smo prinuđeni da cenu branja po kilogramu višanja sa 22 dinara, povećamo na 30 dinara. Prosečni berač, dnevno za osam sati može da ubere od 90 do 100 kilograma, što je dnevnica od skoro 3.000 dinara. Ni to nije pomoglo da se Subotičani zainteresuju za rad. Sreća je, što se još sa strane mogu naći iskusni, stariji berači, koji imaju svoje grupovođe i sa kojima u berbi nije bilo nikakvih problema. Nije lako brati konzumnu višnju, jer svaka peteljka kod konzumne višnje mora biti na svom mestu.

Zbog niske otkupne cene višanja, subotički voćari "obrali bostan"

SAVET - Marko Prćić, jedan od iskusnih berača višanja, ima i dobar savet kako najviše za dan ubrati ovog voća.
- Gajbu ili neku kofu vežeš ispred sebe i rokaš. Uzmeš tri-četiri drveta i prvo obereš vrhove ujutru, dok ne upekne sunce, a kad bude u zenitu, ideš oko drveta kako se kreće sunce, da ne bi goreo kao budala. Znači radiš po etapama delove drveta - savetuje Marko.

Sasvim druga je priča kod industrijske višnje, koja se bere mašinski. Mašina, plod "domaće pameti" nazvana "Samober", koja vibracijom trese višnje i smešta ih direktno u gajbice, zamenjuje 150 radnika. Ovo "čudo tehnike" opslužuje petorica radnika i za tri minuta obere i smesti u gajbice stablo višanja prepuno roda. Umesto ruku, višnje se beru vibracijom, pokretne trake sa strane, koje podižu i spuštaju vredni radnici Aleksanđar Tumbas, Devid Ledenski i Marko Prćić, smeštaju višnje u gajbice, gde im prethodno ventilator oduva lišće i nečistoću, a tu kraj punih gajbi crvenog kao krv ploda je i kontrolor Ana Čupak.

- Ova mašina je bar malo spasila proizvodnju višanja i nas same proizvođače - kaže Tatjana. - Problem je što ovogodišnje višnje slabo opadaju i pola roda nam je ostalo na grani. Nije nam se isplatilo da dva puta tresemo, a pogotovo da višnje beremo ručno. Niko u Ljutovu neće ni da ih bere džabe za proizvodnju rakije.

Zbog niske otkupne cene višanja, subotički voćari "obrali bostan"

Zbog niske otkupne cene višanja, subotički voćari "obrali bostan"

Proizvođači višanja iz Ljutova i Tavanuta, jedini izlaz iz ove situacije vide da država pooštri mere kontrole šta to izvoznici sa "našim papirima" izvoze u Rusiju i da se proizvođačima stimulativnim merama pomogne da otvaraju prerađivačke kapacitete.

- Nije šleper pun višanja iz Makedonije vrabac pa da ih carinici ne primete ili država ne kontroliše, šta se desilo sa tim višnjama, u kojim su to marketima završile - kaže Tatjana Vidaković Vizin. - Mi smo ove godine prošli kao malinari. Otkupljivači neće, ili nude malu cenu za višnju i pošto nemamo prerade, prinuđeni smo da je prodajemo džabe. Da imamo pogone za preradu višanja, bila bi druga priča. Zato država treba da nam pomogne da izgradimo pogone za preradu višanja, da nam se ne bi ponovila ova godina.

Izvor: Subotičke novine
Postavljeno pre 4 godine i 8 meseci
Komentara: 39
Pregleda: 8754
Povezane teme

ljutovo

višnje

berba višanja

voćarstvo

voćari

Komentara
0
Napiši komentar
Pošalji komentar
Dodaj grafički fajl
(do 20 MB)
    Imaš na raspolaganju 1000 karaktera
    Pravila komentarisanja
    Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove ovog Internet portala. Komentari su moderirani i odobravani u skladu sa opštim pravilima i uslovima.