Etnodijalektološka istraživanja bunjevačkog jezika

Posao standardizacije bunjevačkog jezika je na polovini, dosta posla se obavlja preko bunjevačkih medija ali se naučnim radovima postavljaju temelji koji pružaju mogućnost još intenzivnijeg i kvalitetnijeg istraživanja. Posao oko izdavanja zbornika bio je težak i zahtevan, trajao je od 2009. godine a obavljen je na najvišem nivou od strane Biljane Sikimić sa Balkanološkog instituta iz Beograda i Žarka Bošnjakovića sa Filozofskog fakulteta iz Novog Sada. Jedan deo posvećen je etnologiji, običajima i načinu života Bunjevaca a drugi deo se fokusira na sam jezik. Ceo projekat će biti kompletiran izdavanjem drugog zbornika koji se očekuje polovinom naredne godine.

„Sad bi trebalo da se vidi frekventnost samih jezičkih osobina u bunjevačkom govoru. Koliko se on razlikuje od govora pre 100 godina, koliko je on različit od ulice do ulice, koliko je sličan. Jezik je interesantna stvar a kad imate govor ili dijalekat onda je on različit, bukvalno, od kuće do kuće, od porodice do porodice. Potrebno bi bilo razlikovati šta je standard a šta nije.“ - izjavila je  mr Suzana Kujundžić Ostojić, urednik zbornika.

Zbornik je predstavljen na Sajmu knjiga u Beogradu i naišao je na vrlo dobar prijem na polju lingvistike. Za potrebe izrade zbornika intervjuisano je 40 osoba iz Tavankuta, Bajmoka, Đurđina, Žednika, Bikova gde se bunjevački govor i najviše zadržao u svom izvornom obliku. U zborniku se pored naučnih detalja o samom jeziku može saznati dosta i o životu i tradiciji Bunjevaca.

„Knjiga može da se čita i na drugom nivou ako se ostavi jezički, akcenatski deo. Ona može da se čita poput knjige gde ljudi govore o svojim životima, običajima, o shvatanju toga što su Bunjevci. Ima lepih, toplih ženskih priča, kako žive žene na selu, kako su radile.“ dodaje Suzana Kujundžić Ostojić.