Psihijatrijska pomoć u Subotici
Tekst zviždaljke:
Svima je poznata činjenica da je Subotica pri samom vrhu po stopi samoubistava u Evropi. Pored socijalnih, ekonomskih i psiholoških objašnjenja uvidela sam i jedan praktičan.
Nedavno sam se vratila sa studija u Novom Sadu gde te zdravstvene ustanove vuku za rukav ako primete da imaš neki psihičkih problem. A primećuju. Vođena tim iskustvom verovala sam da je ovde isto. Opredelila sam se za privatnog psihijatra znajući da je teško doći do termina kod državnog a sa starim sam prekinula "saradnju" zbog daljine. Privatni psihijatar mi je na susretima pričao o svom životu, stvarima oko nas, o svemu samo ne o meni a papreno je naplaćivao. Papreno i za prosečnog uspešnog građanina a kamoli za jednog studenta koji nema pomoć roditelja zbog zastarelog uverenja da su poremećaji sa kojima se borim (nesanica, anksioznost i depresija) izmišljeni. Opredelila sam se za državnog i ma koliko vremena da mi je trebalo da skupim hrabrosti nije bilo dovoljno jer se državni psihijatar u decembru ne može zakazati pre februara ili marta i to na maksimalnih 20 minuta. Da li je moguće da je i za ovu granu potrebna VEZA? Koje rešenje ostaje?
Sa obzirom na to koliko mladih ima neki oblik mentalnog poremećaja i količine podrške koju dobijamo od sistema, puno je nas i ostalo ovde. Molim da se komentari koji sadrže "lečenje lopatom, šamarima i radom" ipak nađu na drugom mestu jer da su ti metodi delotvorni, ja bih vec davno bila izlečena.