Promocija Knjige "Nevine Visine"
Minić za sebe kaže: “Ja nijesam srećan zato što sam pjesnik. Budalaština! Ja sam pjesnik, zato što sam srećan”, što bi moglo biti i kontradiktorno, ali i shvaćeno kao oksimoron, jer su pjesnici odvajkada bili nesrećni, možda uzvišeno nesrećni, jer bi im tuga, nemoguće, krive sudbine, neostvarene ljubavi, samotni životi ili (samo) pesimizam otvarali vrata poezije i velikog stvaralaštva... Uz osmjeh na to Minić priznaje da se kao pjesnik još nije dovoljno pokazao, ali ni dokazao publici.
“Ja se publici još nijesam pokazao i dokazao dovoljno kao pjesnik, ja to tek počinjem. Mada, ja nijesam pjesnik, ja samo pišem poeziju... U ovoj knjizi ima jedna rečenica koja kaže ‘Ja znam put, a sve ovo je usput’. Poezija je usput. I ovaj razgovor i promocija je usput, sve je to usput. Ima nešto što vidi sve to što je usput, a samo i jedino to nije usput”, priča Minić.