Federiko Tirangolo, sedamnaestogodišnjak iz Italije, preko razmene učenika boravi u Srbiji oko pola godine. Na sinoćnoj Interkulturalnoj večeri, prikazao je kratak film o svom boravku u Srbiji. Kada je stigao u Srbiju, reči "Kako si" su bile jedine koje je znao da izgovori na srpskom. Veoma mu je drago što boravi u našoj zemlji i kaže da se lepo oseća u porodici kod koje boravi u Subotici.
Učenik na razmeni, u porodici u kojoj boravi, treba da bude prihvaćen kao član te porodice. Na nedelju dana, tri porodice u Subotici su primile strane učenike u svoje domove.
Prisutni su imali priliku da se upoznaju sa kulturama Brazila, Venecuele i Italije, kao i da saznaju nešto više o programu razmene učenika i prijavljivanju porodica koje bi želele da otvore vrata svog doma nekom stranom učeniku.
Učenici na razmeni borave u Srbiji do godinu dana. U sklopu te razmene, NVO Interkultura Srbija je organizovala mini – razmenu, koja je omogućila boravak troje učenika u Subotici.




komentarisanje članka
Pročitaj pravila za objavljivanje komentara
Divno je kada deca vec u srednjoj skoli mogu upoznati istogodisnjake iz drugih zemalja i nauciti nesto novo od njih. Ovo govorim iz iskustva, jer sam svojevremeno bila aktivan clan AIESEC-a (Medjunarodne organizacije za razmenu studenata),danas sam njihov Alumni, i preko AIESEC-a sam imala prilike da upoznam druge nacije, druge obicaje, druge jezike, druge kulture. Prijateljstva preko AIESEC-a stecena,cuvam jos i danas.
http://www.facebook.com/interkultura.srbija?fref=ts
Iz iskustva mogu da vam kažem, pošto sam ja mama-domaćin učeniku iz Čilea koji već sedam meseci boravi u Subotici i pohađa Gimnaziju, da kad otvorite vrata svog doma nekom strancu, koji vrlo brzo nije stranac, jer nauči jezik, običaje i toliko se vežete za njega, da ga gotovo osećate svojim. To i jeste cilj primanja nekog učenika u porodicu: ne da se vi ophodite prema njemu kao gostu, već da ga primite i tretirate kao svoje dete.
Da bi se neka porodica prijavila da ugosti dete iz inostranstva mora pre svega to da želi, ne iz materijalnih razloga, jer za to ne dobijate nikakav novac, već što želite da u svoju porodicu unesete drugu kulturu, a svojoj deci omogućite da se upoznaju sa time kako žive deca iz drugih zemalja ili kontinenata.
Porodica koja bi primila dete na 3 meseca ili celu školsku godinu, učeniku treba da obezbedi samo zaseban krevet (ne i sobu, po mogućnosti može i sobu), jednu fioku u ormaru gde će ostaviti svoje stvari i ishranu. Ono što jedu vaša deca, ješće i to dete. Znači potreban vam je još samo jedan tanjir na stolu!
I da, devojčica-učenica Gimnazije koja će sledeću školsku godinu, pohađati u Rusiji, to je moja ćerka, i svim srcem se zahvaljujem Interkulturi Srbije koja joj je to omogućila, i dodelila stipendiju za školovanje u toj zemlji. Od velikog broja prijavljene dece za odlazak u inostranstvo, samo najbolji kandidati dobijaju od zemalja koje su izabrali stipendije.
Volela bih da se naši sugrađani prepoznaju u mojim rečenicama, i da od sledeće školske godine bude još više porodica domaćina u Subotici, a tako i stranih učenika koji će pohađati neku subotičku srednju školu.