Komentara: 42
Pregleda: 11301

Štićenici „Hosane” mole za pomoć

24.07.2014. u 17:25h
Izvor: Večernje novosti
Šta će biti sa štićenicima ako humanitarno-terapeutska zajednica bude morala da se zatvori? Neizvesno finansiranje „Hosane“, gde radi lečenja od zavisnosti dolaze na stotine ljudi godišnje.
Štićenici „Hosane” mole za pomoć

U „Hosani“ sam otkrio novi svet, svet bez alkohola, ali sa verom i razumevanjem za ljude oko sebe - počinje priču Aleksandar Laluja (42) iz Crvenke, koji se već devet meseci odvikava od alkoholizma u humanitarno-terapijskoj zajednici „Hosana“ kod Subotice.

Aleksandra smo zatekli u kuhinji, bio je zadužen za kuvanje ručka. Ostalih pet štićenika, koji su trenutno u „Hosani“ našli način da pobede zavisnost od narkotika, letnje prepodne koristili su za rad u bašti i ekonomiji. Zajedno, bez obzira na veru i naciju, bore se da iza sebe ostave poroke, koji su im uništili živote i naneli traume, koje se teško zaboravljaju. Svako ima svoj dnevni zadatak, ali i mogućnost da napravi pauzu i porazgovara sa drugim štićenikom.

- Svaki dan nam je bogat, počinje i završava se molitvom, a između su nam raspoređene obaveze, tako da nema vremena da se razmišlja o spoljnom svetu i onome što nas je ovde dovelo, zbog čega smo bežali u porok - priča Aleksandar, ne prekidajući posao i nadzirući hleb što se peče. - Imam dvoje dece, ali još nisam spreman da budem u kontaktu sa njima, nadam se da su dobro... Jedino se bojim što je „Hosana“ u veoma teškoj situaciji, bojim se šta će biti sa nama ako budu morali da je zatvore. Šta će onda biti sa nama, ali i sa ostalima kojima je potrebna pomoć da se spasu iz pakla droge ili alkohola?

Njegov strah od zatvaranja zajednice je u potpunosti opravdan. Kao humanitarna zajednica, „Hosana“ nema izvor prihoda, finansira se samo od pomoći dobrih ljudi i onoga što sama proizvede. U njoj godišnje potraži pomoć više od stotinu ljudi, nedavno su proslavili sedmi rođendan, a da li će proslaviti osmi, niko sa sigurnošću ne može da tvrdi.

- Dobijamo pomoć ljudi u namirnicama, pomognu nam pojedine institucije u izgradnji objekta, ali to nije dovoljno da se održimo u životu - sleže ramenima velečasni Marinko Stantić, osnivač i upravnik „Hosane“. - Grad nam je odobrio 200.000 dinara, ali dosad nijedan dinar nije uplaćen, a mi moramo da platimo struju i druge komunalne troškove. Imamo utisak da društvo nema sluha za ustanove, kao što je naša.

Dok se situacija ne reši, upravnik iz svog džepa, od profesorske plate koju zaradi u Srednjoj poljoprivrednoj školi u Somboru, plaća račune i daje i više nego skromnu naknadu Andrašu Škofajencu, koji svakodnevno brine o zavisnicima, a sam je prošao program i izborio se sa zavisnošću.

- Bio je plan da štićenici plaćaju 50 evra mesečno, ali to nije moguće jer mnogi od njih nemaju porodicu, ili nekoga ko brine o njima, nemaju odakle da plaćaju - dodaje upravnik. - Mi ih i pored toga primimo, jer im je potrebna pomoć, a ovde ne samo da se radi na odvikavanju, i to bez lekova, već se trudimo da ih osposobimo za rad, da kada izađu od nas budu korisni članovi društva.

Izvor: Večernje novosti
Postavljeno pre 9 godina i 7 meseci
Komentara: 42
Pregleda: 11301
Povezane teme

narkomani

alkoholizam

hosana

narkomanija

bolest zavisnosti

Komentara
0
Napiši komentar
Pošalji komentar
Dodaj grafički fajl
(do 20 MB)
    Imaš na raspolaganju 1000 karaktera
    Pravila komentarisanja
    Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove ovog Internet portala. Komentari su moderirani i odobravani u skladu sa opštim pravilima i uslovima.